Bar, Crna Gora
24 Nov. 2024.
post-image

U Kotoru bez riješenog stambenog pitanja 120 penzionera

Izvor: Dan

Autor, foto: Biljana Marković

U Kotoru žive 4.864 penzionera, a prosječna penzija iznosi 331,12 eura, podaci su opštinskog Udruženja penzionera.

Dominiraju starosni, kojih je 3.169 sa prosječnom penzijom od 356,8 eura, na drugom mjestu su porodični, njih je 1.044, sa prosječnom penzijom od 293,16 eura, dok je invalidskih 651, sa prosječnom penzijom 270,48 eura.

 – Na drugom smo mjestu po visini prosječne penzije u Crnoj Gori, odnosno na sedmom mjestu po broju penzionera od ukupno 24 udruženja u državi.

Što se tiče položaja penzionera, oni dolaze u još težu situaciju imajući u vidu povećanje troškova života.

Jer ono što se moglo kupiti unazad tri do četiri mjeseca za 200 eura, sumnjam da danas može za 300 ili 350 eura.

Penzioner koji ima penziju 400 eura i od toga izdržava jednog člana porodice, a treba mu još i za ljekove, ne može sebi obezbijediti normalnu egzistenciju.

Što onda da kažem za one koji imaju minimalnu penziju, a nemaju drugih porodičnih primanja, kako oni žive i sastavljaju kraj sa krajem?

Penzije nisu poklonjene, one su zarađene teškim radom i da je sreće, danas bi trebalo svaki penzioner od svoje penzije da može skromno da živi, a ne od socijalne pomoći.

Znamo koliko su se plate povećale rukovodstvu u nekim organizacijama, nemamo ništa protiv toga, ali imamo protiv toga što su penzioneri zapostavljeni, zaboravljeni i što se o njima toliko malo vodi računa.

 Zbog toga smo ogorčeni-izjavio je za "Dan" Pero Milošević, predsjednik Udruženja penzionera Kotor (UPK).

Pero Milošević, predsjednik Udruženja penzionera Kotor, foto: Biljana Marković

U Kotoru je bez krova nad glavom 120 penzionera koji žive kao podstanari. Organizacija godinama čeka na dodjelu placa za gradnju stanova (nuđene neodgovarajuće lokacije).

U međuvremenu je došlo do izmjena, pa je planirano da Fond penzijskog i invalidskog osiguranja (PiO) kupuje zemljišta.

–U nekim gradovima su napravljene stambene zgrade koje su useljene.

Lokalne samouprave su udruženjima poklonile placeve i oslobodile ih plaćanja komunalija; one su angažovala preduzimače, a Fond PiO obezbijedio novac za gradnju.

Fond sada optužuje predsjednike udruženja da treba krivično da odgovaraju da oni nisu ovlašćeni za stambenu izgradnju.

Kažu da će PiO kupiti plac i davati stanove na korišćenje, a kada oni preminu da se stanovi vrate.

Ne podržavamo takav postupak, pitamo se gdje bi u tim okolnostima završile porodice tih penzionera – navodi Milošević.

Poručuje da organizacija svojim članovima pomaže finansijski onoliko koliko joj dozvoljavaju mogućnosti, budući da već dvije godine od Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja nijesu dobila "ni cent".

Milošević najavljuje da će udruženje u novembru opredijeliti 11.000 eura za pomoć članovima u teškom socio-materijalnom položaju.

žSredstva obezbjeđuju od članarina i dijelom od izdavanja svoja tri poslovna prostora (mjesečna članarina za penziju do 300 eura iznosi 0,40 centi, preko 300 eura 0,60 centi).

– Inače, od Fonda PiO godišnje smo dobijali 12,5 hiljada eura, čak smo dobijali i za poboljšanje uslova stanovanja od 15 do 20 hiljada, ali su i to ukinuli.

Tvrde da oni sada to daju pravilnije nego mi, što nije tačno. Mi smo davali tu pomoć svakom penzioneru kome je to bilo neophodno potrebno.

Komisija je tada ulazila u svaki stan da vidi šta je najpotrebnije.

Oni dijele u odnosu na visinu penzije, a ima penzionera koji imaju skromnu penziju, ali su radili negdje u inostranstvu, pa primaju i penziju iz tih dražava od preko hiljadu eura.

Tako da nisu sve te pare pošle u prave ruke – ocjenjuje Milošević.

Milošević: Pare nijesmo dijelili po partijskoj pripadnosti

– Iz Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja kažu da smo pomoć dijelili po partijskoj liniji, što apsolutno nije tačno.

Dijelili smo je najpoštenije i najideallnije onima kojima je to bilo najpotrebnije.

Postupak je transparentan, od svakog mjesnog udruženja postoji spisak onih kojima je pomoć dodijeljena imenom i prezimenom i sa njihovim potpisima.

Ja kao predsjednik udruženja ne znam kome će mjesna udruženja dati pomoć jer ona najbolje poznaju tamošnje penzionere i njihov položaj.

Inače, naše udruženje je jedino u Crnoj Gori koje svojim članovima daje pomoć minimum 40, a maksimalno 100 eura.

 Pored toga na skoro svakoj sjednici Upravnog odbora imamo zahtjev od nekog penzionera koji su u težoj socijalno materijalnoj situaciji ili u lošem zdravstvenom stanju gdje im dajemo pomoć do 500 eura – ističe Pero Milošević.