Bar, Crna Gora
22 Nov. 2024.
post-image

Barski zapisi IV: Smrdeljavica

Izvor: Maslinada

Autor: Čedomir Čedo Ratković

Foto: Privatna arhiva

Barani znaju za mali sumporni izvor u Sustašu, gdje su prije zore dovođena oboljela djeca, tu kupana ili umivana, i gdje je obavezno ostavljan po neki dio odjeće na obližnje rastinje.

Smatralo se da je ta voda ljekovita za djecu, a narod je prozvao “smrdeljavica”.

U Starom Baru postoji potok koji teče od Brbota, prolazi pored Starog Grada, ispod pijace, kroz Podgrad i uliva se u rijeku Bunar ispod Osnovne škole.

Ovaj bistri potok već u srednjem vijeku bio je zagađen otpadnim vodama iz Starog Grada i podgrađa. Turci su ga nazivali “bokli potok” ili “smrdljivi (opoganjeni) potok”.

Tako se i danas zove.

Postojao je, međutim, i “smrdeljavi put“.

Od davnina Bar je preko Mrkojevića bio povezan carigradskim drumom, čiji su djelovi i danas vidljivi, a neki i u upotrebi.

Bio je samo za ljude, ne i za kola i zaprege, pa je 1903. godine crnogorska Vlada započela gradnju puta Bar – Ulcinj.

Kad je bio gotov, Mrkojevići i svi koji su dolazili u Bar isključivo konjima i magarcima koristili su novi put, jer je bio ravniji i bezbjedniji.

Izuzetak je bio jedan prečac od Svetog Ivana do ispod kuća Jankovića u Dobroj Vodi, da bi se izbjegla Velika okuka i uštedjelo vrijeme.

Ovaj dio puta, ne duži od 200-300 metara, prokrčen je kroz makiju i grubo urađen kako bi utovarene životinje bezbjedno sišle na cestu.

No, magarci i konji, kao i ostala stoka koja je tuda prolazila, stvorili su naviku da se obavezno tu pomokre.  

Vremenom, put je bio toliko zasićen mokraćom hiljada životinja da je prozvan “smrdeljavi put”, a zemlja između kamenja se pretvorila u ljepljivu braon masu nalik smoli ili bitumenu.

Počelo se pričati da je to površinski izvor petroleja kakvih ima u Crmnici i Albaniji.

Neki “kopuci” (spadala) htjeli su da se našale, pa su povremeno sipali po malo gaza (petroleja) kako bi ovu priču podgrijali.

 Udicu su progutali neki poslovni ljudi iz Crne Gore i poslali stručnjake da uzmu uzorke i ispitaju “pojavu”. Očevici kažu da su čak i ukus te smole probali.

“Smrdeljavi put” je postojao sve dok automobili i kamioni nisu “pojeli” magarce i konje. Danas ga više nema, zarastao je i zaboravljen. Ostalo da se priča.