Tren ljubavi Marijete Sidovski uramljen za trajanje, u vječnost umjetnosti
Izvor, foto: Barinfo
Autor: Vjera Knežević Vučićević
“Za tebe, ljubavi moja 2“ naziv je izložbe radova novosadske umjetnice Marijete Sidovski, otvorene večeras u Zavičajnom muzeju Bar.
Seriji kolažnih crteža, nastalih u posljednjih šest godina, poseban romantični, a snažan pečat, slikarka je dala dodatno oplemenivši prostor Preverovim stihovima pjesme „Buket“.
Balsku dvoranu prelivala je i melodija „Podsjeti me što to bješe ljubav…“, muzičke legende Olivera Dragojevića.
-Osobenost Marijetine umjetničke leksike očitava se u naizgled jednostavnom činu spajanja različitih medija/tehnika u transmitere poruke koja je lako čitljiva/razumljiva, poznata.
Umjetnica filigranskom preciznošću i minucioznom posvećenošću, pohranjuje i gradacijski slaže u svoj ‘intimni herbarijum’ rafinirano, potisnuto, neizrecivo, njoj značajno i vrijedno.
Korišćenjem simbola – pera i arhaično ispisanih inicijala, Marijeta priziva zapretene svjetove davnašnjih kultura, kada su sudbine onih što voljaše jako zavisile od napisanih poruka, misli, emocija u mirišljavim pismima.
No, pero kojim su bilježene isto tako simboliše i lakoću dolaska/odlaska, lepršanja leptirića u stomaku ili lahore, bure, maestrale što (ih) nose zvonki glas ljubavi…- kazala je uvodeći publiku u poruke i čari ovog romantičnog ciklusa posvećenog ljubavi, istoričarka umjetnosti dr Anastazija Miranović.
Ona je u slojevitom prikazu djela Marijete Sidovski objasnila da „višeslojnost čitanja ovog umjetničkog pisma penetrira u staroslovensku i vizantijsku kulturu, istodobno i u kulturu Zapada, koja nam je donijela svijet elektronskih medija, skraćenih slovnih poruka u globalnoj internet zajednici“.
-Tom svijetu brzih komunikacija dominantno pripadaju mladi i njima treba približiti nekadašnje vidove komuniciranja ljubavi, ne da bi ih redefinisali, već podsjetili da se zadrže na onom bitnom – emotivnom, esencijalnom, suštinskom – svjesni da ljubav usrećuje i boli podjednako – nekad i sad, i ne priznaje generacijska ograničenja-poručila je Miranović.
Harizmatična i srdačna Marijeta Sidovski je, u razgovoru za Radio Bar i Bar Info istakla da joj je velika čast i sreća da njena prva izložba u Baru bude organizovana u „predivnom Dvorcu kralja Nikole“.
Objašnjava da je do saradnje sa dr Anastazijom Miranović došlo posredstvom zajedničkog prijatelja i, kako kaže „velikog čovjeka i umjetnika“ Aldemara Ibrahimovića.
-On je predložio da ovaj ciklus romantičnog naziva svoj izložbeni život završi baš u Baru.
Bio je veliki izazov da ‘napunim’ ovako veliki prostor, jer radim male formate i volim kamerne izložbe.
Anastazija je prihvatila tu vrstu izazova, pa smo napravili nešto što će dvije sedmice krasiti ovu salu, donositi osmijeh, sjećanja i stvarati nove, lijepe uspomene-vjeruje umjetnica.
Sidovska se složila sa komentarom da je fascinantno, što prostrana, bijela balska dvorana, ipak nije „progutala“ njena djela malog formata, već su se ona savršeno uklopila i srodila sa velikom scenom.
-I mene je, kada smo postavljali izložbu, oduševilo kako lijepu konekciju sa prostorom imaju djela.
Cio koncept izložbe je ‘ispričan’ baš kako treba.
Tako je od početka – od ‘Buketa’ Žaka Prevera, gdje je ‘Ona’ ja, (pošto je ovo lični dnevnik), preko ogoljenih razmišljanja i stranica umjetničkog dnevnika o nekom mom personalnom životu i mojoj ljubavi, gdje mogu da se prepoznaju svi.
Počinjem od Prevera gdje Ona čeka Pobjednika i neće da prihvati bilo koga, i bilo kakvu ljubav…
Potom dolazi samo pero, gdje Ona njega traži i onda, na kraju, priča se završava sa dva pera, koja su asocijacija na dvoje zaljubljenih koji žive ljubavni život i nikada se neće rastati, uz divne stihove Džonija Štulića ‘Meni se, dušo od tebe ne rastaje’-objašnjava Sidovska.
Umjetnost romantične Marijete prožeta je poezijom, od rok poezije do klasične, pa je suptilno implementirana u njeno cjelokupno stvaralaštvo.
Na pitanje otkud broj 2 u nazivu ciklusa, objašnjava da je proces rada otpočeo 2016. godine, ali da joj je pandemija stala na put.
-Pandemija je zatvorila sve, pa tako i kulturne i izložbene puteve. Posljednje predstavljanje imala sam u Njujorku, a sve što je u tom momentu bilo zakazano (Subotica, Sombor, Novi Sad…) stalo je i čekalo da dođe bolje vrijeme.
I došlo je. Ovaj ciklus nisam mogla ni zamisliti da ću zatvoriti na bolji način nego ovako – u jednom romantičnom dvorcu, gdje je ljubav dobila krunu.
U međuvremenu su se neka djela ‘otuđila’, našla nove zidove, domove…
Postoje brojne lijepe priče, a jedna od njih je da je moja slika poslužila umjesto vjereničkog prstena za jednu djevojku koja se u mom djelu pronašla…
Jednom ću možda napisati knjigu o tome šta sve prati moj rad i šta sve ljudi u njemu pronalaze…
Put ovog ciklusa, koji je nastavljen 2021. godine, je tako morao da ima tu ‘dvojku’, jer to više nije bila ona priča koja je bila kompaktna od početka-otkriva Marijeta Sidovska.
Mr Marijeta Sidovski (1973) diplomirala je slikarstvo sa konzervacijom i restauracijom u Skoplju na Fakultetu likovnih umjetnosti, a potom magistrirala na Fakultetu primjenjenih umetnosti u Beogradu.
Studijski se usavršavala u Parizu, Bretanji, Njujorku, Firenci itd. Radila je u Muzeju savremene umetnosti u Skoplju do 2016. a od tada je radno angažovana u Galeriji Matice srpske u Novom Sadu.
Do sada je izlagala na preko 40-ak samostalnih i više desetina kolektivnih izložbi. Dobitnica je brojnih nagrada za slikarstvo, konzervaciju i restauraciju.
