Barski zapisi II: Velji most
Izvor, foto: Maslinada
Autor: Čedomir Čedo Ratković
Portal Feral.bar prenosi “Barske zapise” iz pera Čedomira Čeda Ratkovića, objavljene u časopisu “Maslinada”
Rijeka Bunar, koja dolazi iz Malih Mikulića i Turčina sa pritokom Suvi Potok, i Vruća rijeka, koja dolazi iz Velikih Mikulića, sastaju se kod Veljeg mosta, između današnje bolnice i naselja Rap.
Od njih nastaje bujična rijeka Rikavac, koja pripada rumijskom slivu.
Za vrijeme velikih kiša, Bunar i Vruća Rijeka donosile su vodu, zemlju i kamenje sa Rumije i Lisinja i nakon Veljeg mosta, uz veliku tutnjavu, time nasipali barsku kotlinu, od Pristana do Zaljeva.
Ovaj proces prekinut je 1951. godine kada je počela gradnja luke u Baru, a Rikavac sproveden tunelom kroz Volujicu.
Nije tačno utvrđeno kada je izgrađen prvi Velji most, onaj koga su svi predratni Barani znali.
Legenda kaže da je turski haračlija, Ali Baba, oko 1702. godine pokušao da prođe nabujalu rijeku sa konjem i dva teška bisaga puna zlatnika.
Mutni, nabujali Rikavac ponio je Ali Babu i konja. Konj se spasio sa bisacima i zlatom, a haračlija ostao upleten u obližnje vrbe.
Tu je i sahranjen, a njegov grob se održao sve do poslije Drugog svjetskog rata.
Zlatnicima nađenim na konju sagrađen je, vele, Velji most.
Bio je čvrst kao da je isklesan iz jednog kamena, sa tri prelijepa luka i prostranim otvorom između prvog i drugog. Vjekovima je odolijevao vremenu i bujicama.
Za nas koji smo svoje djetinjstvo i mladost proveli oko mosta, na njemu i ispod njega, bio je kultno mjesto.
Preko njega smo svakodnevno prolazili, često se sastajali sa gitarom i uz pjesmu, ispod njega smo u čistoj vodi lovili jegulje sa kudeljnom vrećom ili u virovima sa travom mliječer.
Još za vrijeme okupacije u Drugom svjetskom ratu napravljene su u stubovima mosta male niše za eksploziv, što je, pokazaće se poslije, bilo presudno.
Njemačka vojska se 23. novembra 1944. godine počela ubrzano povlačiti iz Boke, Budve, Petrovca i Bara baš preko Veljeg mosta za Skadar, a oko 23 časa posljednji kamion iz kolone dovukao je jedno havarisano vozilo i ostavio ga na njemu.
Nedugo zatim, sa bezbjedne udaljenosti, Njemci su aktivirali eksploziv. Most je pao.
Ujutro, 24. novembra, ostaci mosta su zapriječili korito rijeke, te se stvorilo malo jezero. Olupina kamiona, sa dosta puščane minicije, bila je u koritu.
Nova vlast je ubrzo počela sa rasčišćavanjem. Izgrađeni su betonski stubovi na kojima je postavljena drvena konstrukcija kolovoza.
Poslije nekoliko godina napravljen je i gornji dio mosta od armiranog betona, kakav i danas postoji.
U našem porodičnom albumu sačuvana je jedina fotografija Veljega mosta.
To je razglednica firme “La Foreste”, koja je 1929. godine putovala iz Bara za Beograd i vraćena nazad u matični grad.
Na slici je lako uočljivo staro zdanje i nadgradnja nastala 1903. godine, prilikom gradnje kolskog puta za Ulcinj, kojeg je projektovao dvorski arhitekta, Trogiranin Josif Slade.
