Goran Đurović: U Baru su sigurne promjene
zvor, foto: Barinfo
Autor: Milan Vujović / Ivanka Leković
Gost Milana Vujovića u programu Radio Bara bio je Goran Đurović, ministar ekonomskog razvoja i turizma u tehničkoj Vladi i potpredsjednik GP URA.
U međuvremenu, od našeg dogovora i realizacije emisije dogodile su se dvije stvari: Vaša kompanija „Cerovo“ donirala je sredstva koja su nedostajala za liječenje tridesettrogodišnje Baranke Ane Beharović, a na državnom nivou stara većina, dakle ona od 30. avgusta, dogovorila se da će pokušati da formira još jednu Vladu. Idemo, kratko naravno, od pojedinačnog ka opštem. Nije Vam prvi put da donirate nevoljnicima. Šta Vas je motivisalo da intervenišete i pomognete našoj sugrađanki?
-Iskreno, vrlo je teško bilo pročitati na portalu Radio Bara i na vijestima da se jedna mlada osoba suočava sa onakvim zdravstvenim problemima.
Uz to, progresija bolesti je bila brza, a pošto postoje šanse da se na nekoj klinici u Turskoj to uspori i izliječi, brzo smo donijeli odluku.
Svi smo se konsultovali, nijesmo imali dilemu da pomognemo Ani da prebrodi svoje nedaće. Želim joj svu sreću, da uspije, da nam se vrati živa i zdrava.
Zahvaljujemo i u njeno ime. Još samo malo o „Cerovu“, ko je preuzeo Vaše poslove u kompaniji od kad ste ministar? Pretpostavljam da Vam je mnogo teže da budete ministar, nego glavni u „Cerovu“.
-Pa, jeste. Nivo obaveza i odgovornosti koje imate kad obavljate funkciju ministra je stvarno nevjerovatan.
Rekao sam vam prije nego što smo počeli emisiju da mislim da sam u ovih stotinak dana radio više nego u prethodnih svih 50 godina.
Nevjerovatan je nivo obaveza, ali srećan sam što sam izgradio jedan menadžment od ljudi koji imaju i autoritet i svoju dozu odgovornosti, koji su preuzeli vođenje kompanije.
Moram da kažem da sam zadovoljan i mislim da bi to trebalo da bude težnja svakog vlasnika kompanije.
Ako generalno pričamo šta je problem, ne samo Crne Gore nego svih zemalja u okruženju vezano za biznis, jeste baš ta transformacija i to da vlasnici kompanija moraju da shvate da negdje moraju ili da uspore ili da se povuku i da imaju profesionalni menadžment.
Naravno, oni mogu biti prisutni, ali ipak mislim da korporativno upravljanje mora da dobije primat.
Tako je svugdje u svijetu. Želim da idem tim putem i za sada to radimo uspješno, zadovoljan sam svojim menadžmentom i mislim da sam napravio dobar potez.
Sad prelazimo na ono što najviše interesuje naše slušaoce i čitaoce. To je pitanje svih pitanja: je li moguć dogovor te, kako se odomaćio termin, stare većine?
-Vidjećemo. Moram da kažem da je dosta bio, po meni, jedan nerazuman potez rušenja ove vlade. Zašto kažem nerazuman?
Zato što niste imali sljedeći potez. GP URA, kada je išao na skraćenje mandata, imao je jasan plan, zajedno sa potpisinicima memoranduma, za dan poslije, šta ćemo da radimo.
Tu je bila ta manjinska podrška DPS-a i mi smo išli ka tome da formiramo Vladu i da preuzmemo odgovornost.
Sada je potpuno drugačija situacija: imate određene grupacije koje su srušile 43. Vladu, a da ne znaju šta će da rade poslije, hoće li ili neće sa DPS-om, itd – imate jednu dosta haotičnu situaciju.
Mislim da je ovo generalno mnogo loše za crnogorsku ekonomiju. Kao ministar ekonomije moram to da kažem. Zašto?
Zbog toga što sad ulazimo u novi proces, ići će izbori vjerovatno, dok se izbori obave, dok se završe, dok se formiraju Skupština i Vlada, gubite 2023. godinu u smislu pripreme turističke sezone.
Mi, dok smo u mandatu, radićemo sve što možemo, ali realna je okolnost da investitori čekaju, osluškuju.
U svakom slučaju nije dobro za ekonomiju da se na ovakav način, bez jasnog plana, bez preuzimanja odgovornosti, rade ovakve stvari.
Što se tiče dogovora, vi ste vidjeli da je taj dogovor baziran na principima i gotovo identičan onome što je premijer Abazović ponudio 19. avgusta uveče, uoči rušenja 43. Vlade svim potpisnicima maltene koji su to potpisali.
Tada to nisu htjeli da potpišu iz ne znam kojih razloga. U saradnji sa DPS-om srušili su 43. Vladu i na njima je da preuzmu odgovornost i da povlače poteze.
Evo, da vidimo šta će da bude od toga.
Uz SNP i URA je uslovila dogovor stare većine da se predsjednica Skupštine Danijela Đurović ne smjenjuje. Jeste li čvrsto kod tog stava ili ima mjesta za neku vrstu kompromisa, za dogovor, kako god?
-Ako pričamo o nečemu što je, hajde da kažem, uslovno rečeno, samovolja određenih grupa da smijene predsjednicu Skupštine, mi smo izričito protiv toga.
Ako je stvar dogovora, onda naravno, stvar je dogovora i tu će biti saglasna i sama predsjednica Skupštine.
Ali ja moram da kažem da je to jedna gospođa koja je vrlo savjesno, vrlo odgovorno obavljala svoj posao, profesionalno.
Mislim da nema niti jednog poslaničkog kluba koji će naći zamjerku na njen rad.
Ali to, ministre, nema nikakve veze. I njen prethodnik je korektno, svi ste rekli, obavljao svoju dužnost, pa i oni prije njega su radili korektno to što su radili. Nije moguće da su svi direktori osnovnih i srednjih škola poslije smjene DPS režima bili loši, pa su svi promijenjeni. Kad ćete, konačno, uspjeti da na važna mjesta postavljate sposobne a ne podobne?
-Mislim da je to utopija što vi pričate. Čitam dosta komentara na tviteru i društvenim mrežama, ali mislim da to nigdje ne postoji u svijetu, iskren da budem.
Naravno, ne treba da bude ni ovako rogobatno, na ovaj način što se radi ovdje.
Ali vi znate da ne postoji savršen sistem, i u mojoj kompaniji, bilo gdje, svi mi griješimo, pa nekad nekoga postavite za koga mislite da će dobro da obavlja posao, a on se ispostavi da je loš ili obrnuto.
Tako da nisam siguran da ćemo mi ikad uspjeti da uspostavimo sistem gdje će na važna mjesta doći savršeni i najbolji.
Ne na sva mjesta, ali da bude barem presedana. Evo, ova gospođa, Vaša prezimenjakinja, lijepo je vidjeti kako vodi Skupštinu, podigla je njen dignitet.
-Ono što se moram složiti s vama jeste da se meni lično određeni broj imenovanja nije svidio.
Siguran sam da na brojnim pozicijama imamo bolje kandidate i da moramo izaći konačno iz te partitokratije.
Naravno, ne treba generalizovati i reći da je svako ko je u partiji loš, ili dobar. Ne, svugdje, pa i van partija ima kvalitetnih osoba i stručnjaka.
Ali, u svakom slučaju imate jedan problem, a to je da imamo vrlo mali broj ljudi koji su kvalitetni i koji žele da rade u javnoj upravi.
Jer onaj koji je vrijedan, radan, sposoban, on radi za daleko veći novčani iznos nego što može da dobije u državnoj upravi.
Zašto bi neko, pođite od sebe, pođite od vaše familije, od vaših ćerki koje su sposobne i obrazovane.
Zašto bi one, ako rade sada vani za četiri, pet, šest, sedam ili deset hiljada dolara ili eura, došle ovdje da rade za hiljadu eura? Nema logike.
Smatram da ljudima koji vrijede moraju da se povećaju plate, ako želimo da imamo kvalitetne ljude na važnim pozicijama.
Znate što mi hoćemo od vas? Mi hoćemo da se oformi Vlada, pa da ta Vlada funkcioniše četiri godine. A ne svakih pola godine se mijenja Vlada, pa se mijenjaju ministri, pa onda oni ministri koji budu smijenjeni ostaju još na platnom spisku, godinu ili ne znam već koliko, da ne govorim nešto što ne znam. I umjesto jedne administracije za četiri godine, imamo tri-četiri administracije za četiri godine.
-Volio bih da sad možemo da vratimo ovaj naš razgovor, recimo u 2019. godinu, prije 30. avgusta. I da recimo uporedite Milana Vujovića što je rekao sada i šta bi tada pričao.
Znači, imali ste nešto što je 30 godina bio kontinuitet, imali ste po četiri godine Vlade, imali ste jedne te iste ljude koji su radili i sada dolazite u nešto što se zove demokratija, sviđalo se to vama ili ne.
Osnovna sloboda je u onome što ste vi sad rekli, suština demokratije je u promjenama…
Ne, ne radi se o promjenama koje su uvijek dobrodošle, nego o tome što smijenjeni ostaju još godinu dana na visokoj plati, i tako ukrug.
-Recimo konkretno, vi znate mene lično, mene ne zanima plata, ni sada ni poslije, ali vam moram reći jednu stvar: i tu ulazimo u zonu populizma i demagogije.
Imate nekoga ko obavlja neki dobar posao. I pozovete ga u administaciju da bude, recimo, državni sekretar, ili da obavlja neku funkciju.
On napusti svoj posao, dođe da radi i vi mu poslije tri mjeseca kažete: izglasano je nepovjerenje Vladi. Od čega će on da živi, ako ne može da se vrati na isti posao?
O tome uopšte ne razmišljamo. I to je još jedan od rizika, zašto nam se kvalitetni ljudi neće vratiti u javnu upravu, u javnu administraciju, da obavljaju važne funkcije.
Iz prostog razloga – nema sigurnosti.
Vi znate, svako, pogotovo mlađi ljudi, hoće da formiraju porodice, da kupe stan, da žive stabilno a vi im nudite ambijent u kojem oni ne znaju da li će biti dva mjeseca, tri ili pet.
To tako ne može.
Da se vratimo ovom eventualnom dogovoru stare većine. To sam rekao i prije nego što smo ušli u ovaj studio: oni koji su glasali 30. avgusta za promjenu očekivali su makar neko vrijeme stabilnost. I onda od te stabilnosti nije bilo ništa. Vi, naravno, možete da kažete: nismo prvi počeli, odgovaramo samo na napade, mi smo uvijek bili za dogovor, itd, itd. Ali, oni koji su glasali 30. avgusta za promjene sve vas doživljavaju isto, sve vas podjednako krive, i od vas očekuju da se dogovorite. Što bi se reklo ovom modernom terminologijom, da se stanje resetuje. Može li doći do tog resetovanja?
-Ja vam mogu saopštiti samo stav GP URA. To je ono što imam mogućnost i mandat da vam kažem, a mi smatramo da su izbori najbolje rješenje.
Jednostavno, da ne bismo više vagali ko ima koliko podrške, uslovljava li neko nekoga, hajde da idemo na izbore, pa da vidimo ko će formirati jednu stabilnu većinu i stabilnu vladu koja će odgovoriti ovome što ste vi rekli, a to je da bude stabilna naredne četiri godine.
Mislim da je to pravi put. Što se nas tiče, mi smo raspoloženi sad i odmah da idemo na izbore. To će biti naš prioritetni zahtjev.
Pored toga, naši zahtjevi će biti da izaberemo sudije Ustavnog i Vrhovnog suda i sve što se tiče funkcija u sudstvu i Tužilaštvu koje su neophodne kako bismo ubrzali proces pristupa EU.
Mislim da su to prioriteti. Jednostavno, ako nemate Ustavni sud, nemate izbore. Kako možete da obavljate izbore ako nemate sud?
Zbog toga smatram da se oko tih stvari prvo moramo dogovoriti, a kada se dogovorimo oko datuma izbora, da izaberemo te sudijske funkcije koje su neophodne da funkcioniše država.
Mislim da ćemo se onda lakše dogovoriti i oko ljudi koji bi participirali u toj nekoj privremenoj Vladi.
Kakva su Vaša saznanja, ostaju li izbori u Baru i trinaest drugih opština, uključujući i Glavni grad, za 23. oktobar?
-Da, ukoliko uspijemo da izaberemo sudije Ustavnog suda. Nisam pravnik, ali mislim da treba barem još jednoga da izaberemo da bi Ustavni sud mogao da funkcioniše.
Kada izaberemo toga, onda se mogu održati izbori. Ukoliko ne bi izabrali sudiju Ustavnog suda onda bi bilo vrlo upitno i ne znam na šta bi ličilo dalje odlaganje.
Ovo moram da vas pitam – jedna vijest koja je danas na sajtu „Vijesti“ osvanula glasi: Glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću nedavno je dodatno pojačano 24-časovno lično obezbjeđenje, iako je on i do sada bio najbolje čuvana štićena ličnost u državi. Imate li saznanja zbog čega je pojačana njegova bezbjednost? To je jedno pitanje i drugo: kako je štićen onaj koji, vidimo svi, mora da bude štićen, premijer Dritan Abazović?
-Realno, mislim da su to dvije osobe koje su najugroženije. Jednostavno, to su ljudi koji se svim srcem i svojom hrabrošću bore protiv organizovanog kriminala i korupcije.
Siguran sam da je to jedan izuzetno težak posao i jedna odgovornost koju su oni preuzeli na svoja pleća i samim tim izloženi su riziku i neophodno im je obezbjeđenje.
Nadam se samo da je to preventivno i da ni jedan ni drugi neće imati bilo kakve posljedice i da neće biti potrebe da to obezbjeđenje reaguje.
I da nema konkretnih prijetnji.
-Detalje ne znam. Mogu da prokomentarišem isto kao vi, što sam pročitao iz štampe.
Ali, opet da kažem, vjerovatno da postoji neki osnov, dočim je policija procijenila da treba da poveća bezbjednost.
Ja vjerujem u našu policiju, u našu Agenciju za nacionalnu bezbjednost, znam da će dobro procijenti bezbjednost i gospodina Novovića i gospodina Abazovića i da će pravovremeno reagovati.
Idemo, konkretno na vaš sektor u Vladi. Nije ovaj razgovor kao ono prije kad smo razgovarali nas dvojica o „Cerovu“. Bila je to jedna lagana priča. Ovo će da prenesu sa našeg sajta Bar Info, drugi sajtovi u zemlji. Koja je vaša najveća muka kao ministra ekonomskog razvoja, je li to Željezara ili je u pitanju nešto drugo?
-Ono što sam zatekao i ono što mislim da je najveći problem jeste loš investicioni ambijent koji je u proteklom periodu građen. Ne naravno protekle dvije, već proteklih 30 godina.
Hoću da kažem da je veliki broj investitora, koji su ili namjeravali da dođu u Crnu Goru, ili su radili u Crnoj Gori, imao neki problem sa državom.
To je vrlo poražavajuće, mislim da nam je imidž kao investicione destinacije dosta narušen i da su ga svih ovih godina narušivali neodgovorni pojedinci.
Da li zbog neznanja, da li zbog mita, korupcije, ne znam zbog čega, potpuno je nebitno. Ali oni su narušili imidž države da je ona sigurna destinacija za sve investitore.
Jer znate, svi investitori komuniciraju, dijele svoja iskustva i kada jedan, a da ne pričamo više njih, budu nezadovoljni onim što su doživjeli ovdje kod nas, onda se to vrlo brzo čuje.
Mi radimo na tome da mijenjamo imidž Crne Gore, da obavimo razgovor sa svim investitorima, bilo da su strani ili domaći, da probamo da nađemo neka rješenja za njihove probleme.
Željezara? Ništa konkretno ne možemo iz Bara da pošaljemo…
-Željezara je privatna kompanija. To ponavljam više puta. Mi ne možemo da uzimamo od kapitalizma ono što je dobro, a kada nam se nešto ne svidi sa toga švedskog stola kapitalizma – e to nećemo, to ne može.
Ili ćemo da živimo tako ili ćemo da se vratimo u komunizam, pa da sve bude državna i društvena kompanija.
Ovdje se radi o privatnoj kompaniji, vlasništvo kompanije Tosyali Toščelik i država u ovom trenutku pokušava da nađe model kako da tu Željezaru zadrži i da ona funkcioniše, ali to apsolutno nije obaveza niti neka potreba države u ovom trenutku da se bavi privatnom kompanijom.
Zamislite kad bi radnici svake privatne kompanije koja propadne, da li ovdje ili u svijetu, išli ispred Vlade i protestovali.
Mislim da moramo da mijenjamo svijest o tome. Radnici moraju da razmišljaju možda i o nekim drugim angažmanima, o prekvalifikaciji…
Ne samo oni, nego prosto svi koji čekaju samo da im država priskoči u pomoć. Morate pomoći prvo sami sebi, da bi vama država pomogla.
U pravu ste, loš politički ambijent se odražava i na loš ekonomski imidž zemlje za ulaganje.
-Tako je. Sva ova situacija, samo rušenje 43. Vlade ugrozilo je naš jedan kreditni bonitet.
Znate što mi se „sviđa“ kod Vas: za ovo rušenje 42. Vlade, Vi kažete skraćivanje mandata, a za 43. Vladu – rušenje.
-Bolje zvuči.
Idemo na ovu, malo ljepšu priču, a to je turizam. Rekli ste nedavno da je sezona veoma uspješna. Da li se u međuvremenu, od te izjave do danas nešto promijenilo, odnosno, da li smo stigli do te najavljene milijarde prihoda?
-Mislim da ćemo stići do milijarde prihoda, mislim da ste svjedok da se radi o uspješnoj sezoni, obojica smo iz Bara, mislim da nikada nije bilo više gostiju u našem gradu nego ove godine.
Imali ste jednu fantastičnu predsezonu, potom blagu, ali očekivanu rupu koja se dešava gotovo svake godine u julu, a onda jedan fantastičan špic koji još traje.
Najavljuje se i dobra postsezona, hoteli su bukvalno bukirani skoro svi do kraja septembra, a siguran sam da će i privatni smještaj biti na zadovoljavajućem nivou, tako da odgovorno tvrdim da smo imali jednu vrlo uspješnu sezonu.
Kada sam došao na položaj ministra ekonomskog razvoja i turizma, moram da kažem da sam zatekao jednu nepripremljenu situaciju.
Sva ta turbulentna prethodna vremena su uslovila da nemamo adekvatnu pripremu turističke sezone.
Pokušali smo nešto da uradimo, bilo je dosta strijepnje da li ćemo uspjeti, ali sada već možemo da kažemo da je za nama jedna uspješna turistička sezona.
Obično novi kad dođu pričaju sve najgore o starima, valjda kako bi sebe uzdigli. Vi niste tako govorili o svom prethodniku, Jakovu Milatoviću.
-Ne, naravno da nisam govorio, jer ja ne mogu njega optužiti za nešto što je nasljeđe 30 godina. Ima nešto sa čime se slažem, nešto sa čime se ne slažem.
Ja sam jedan od rijetkih koji je dosta podržavao gospodina Milatovića i gospodina Spajića u periodu dok su bili na funkcijama.
Naravno, kao i svi, i oni su pravili određene greške i propuste, po meni. U suštini, ne želim i mislim da je degutantno da zbog svoje promocije govorite ružno o prethodniku.
Bilo je što je bilo, mi radimo svoj posao i ono što moramo generalno, kao državna administracija da shvatimo jeste da gradimo sistem a ne da gradimo pojedince, da je potpuno normalno da ode g-din Milatović, dođe Đurović, ode Đurović dođe Vujović ili neko potpuno peti… sistem mora da funkcioniše i ne smije da zavisi od jednoga čovjeka, zvao se on Marko ili Janko.
Rekli ste nedavno i da se boravišna taksa opet slabo naplaćuje. Ima li lijeka toj boljci?
-Generalno, mislim da moramo da shvatimo da moramo da imamo dozu lične odgovornosti.
Ako ne platite boravišnu taksu, ne možete očekivati da se kvalitetno radi promocija vaše destinacije ili Crne Gore u svijetu, da imate bolje komunalno opremanje, da bude čistije i sređenije.
Uspjećemo kad shvatimo da se iz taksi i obaveza koje imate prema državi finansira sve ovo, da je to i naša obaveza, i da njenim ispunjavanjem može da se izrodi nešto što je dobro, novi kvalitet koji možemo da ponudimo, iz čega svi ostvaruju određene benefite.
Radićemo u narednom periodu da vidimo koji su to sistemi. U ovom trenutku razmišljamo o više pravaca, kako da to dovedemo u liniju koja je regularna i zakonska.
Rekli ste maloprije da je utopija ono što sam u naznakama rekao da bi konačno trebalo da dođu sposobni na radna mjesta, a ne podobni. Ali mislim i da je utopija ovo što sad vi govorite, jer od deset građana ove zemlje, makar devet bi, bez razmišljanja, stali na svoju stranu u odnosu na opšte dobro, bez obzira što to opšte dobro njima ne bi nanijelo neku štetu ili bi ih ostavilo na nuli. Ali, kad je u pitanju lični interes naspram opšteg dobra, tu dileme nema, svi smo, ili gotovo svi za lični interes.
-Apsolutno sam saglasan sa vama, a sada ću da vam kažem iskustvo koje mi je prenio gospodin Staviris, vlasnik Luštice.
Imali smo priliku da se sretnemo, jedan vrlo skroman, a vrlo uticajan i imućan čovjek koji ima biznis širom svijeta.
On je rekao da u Švajcarskoj ima osjećaj kao da svaki stanovnik Švajcarske doživljava svoju zemlju kao svoju ličnu imovinu i svoju ličnu kompaniju i toliko su odgovorni prema državi da tamo nije potrebno da imate policajce.
Jer svaki građanin je spreman da vas prijavi kada napravite određeni prekršaj, svaki građanin je spreman da reaguje kada nešto ne radite u skladu sa zakonom.
Kada shvatimo da svaki građanin i građanka Crne Gore posjeduje dio ove zemllje i da mora da se bori za ovu zemlju, tada ćemo i da promijenimo našu percepciju.
To je ono nasljeđe koje je godinama taloženo. To da neko od nas kaže, odmah bi rekli: evo ga, špijun.
-Nažalost, tako je. Evo, reći ću vam još jedan primjer, vezano za kontrolu buke, što je isto ovaj pomenuti gospodin rekao. On je bio pojačao muziku u svom stanu u Švajcarskoj.
Kazao je da ako vas jedna ili dvije osobe prijave za buku tada policija dolazi, ali ako vas tri osobe prijave, odmah idete u zatvor.
Moramo da shvatimo da se zakon mora poštovati, moramo ići ka tome da ono što propišemo moramo poštovati, bilo da je riječ o komunalnom opremanju, problemu buke, naplati boravišne takse…
Još samo jedna opaska vizavi turističke sezone: strašna boljka našeg turizma, složićete se, jeste putna infrastruktura. Ima li tu ikakve šanse da se nešto u dogledno vrijeme popravi?
-Uvijek sam isticao, mislim da su rađeni pogrešni prioriteti. Imate jednu saobraćajnu žilu kucavicu, kao što je Ulcinj – Bar – Budva – Herceg Novi.
Ona je u najlošijem stanju, a pogotovo dionica Bar – Budva. Stvarno je sramota na šta liči ta dionica, a rađene su određene dionice koje mislim da nisu prvoga prioriteta u odnosu na ovaj putni pravac.
Da ne pričam o bruci i sramoti – kroz Mrkojeviće čuveni put, koji se evo 30 godina pokušava napraviti, a nikako da se napravi, ka graničnom prelazu Sukobin.
Mene je kao građanina i kao ministra sramota od takvoga puta i od turista koji se voze tim putem.
Mislim da su svih ovih godina davani potpuno pogrešni prioriteti, a ono što je moralo da se radi i ono što donosi najveći prihod je, ne znam iz kojeg razloga, zapostavljeno.
Mislim da moramo da radimo baš u tom pravcu, da mijenjamo prioritete. Ono što moram reći jeste da je završen tender za putni pravac Budva – aerodrom Tivat.
Već su rangirane kompanije, mislim da je prvorangirana jedna kineska kompanija, čeka se određeni rok za žalbe. Rok izgradnje je 24 mjeseca.
Za dvije godine imaćemo bulevar punoga tipa na toj dionici koja je jako opterećena.
Ako ostanu izbori u Baru 23. oktobra, da li URA ide sama ili će biti u koaliciji? Kakav vam je odnos po tom pitanju, ne samo na lokalnom, nego i na državnom nivou?
-Siguran sam da će se promjene desiti u ovom gradu. To je izvjesno, to više niko ne dovodi u pitanje, iako su DPS i SDP izašli onako malo da se kuraže, da se hvale, jednostavno da pokušaju da ohrabre svoje birače.
Ali definitivno, sva istraživanja govore a i javno mnenje da će se promjene desiti i u našem gradu.
Suguran sam da će GP URA biti jedan vrlo važan faktor u sastavljanju buduće većine u SO Bar.
Da li ćemo ići sami ili u određenoj koaliciji, to ćemo da vidimo, da sagledamo.
U svakom slučaju mislim da ćemo praviti jednu širu priču, da ćemo ići sa svim onim koji dijele naše vrijednosti jednog građanskog, modernog, savremenog Bara koji želi da mu se ponudi nešto puno više nego što je do sada imao.
Nekako imam blagi osjećaj da smo zaostajali svih ovih godina i da nije mnogo toga urađeno. Bar zaslužuje puno više i mislim da može puno više od ovoga što imamo sad.
Do kraja nekoliko relaksirajućih pitanja: dobri ste uvijek bili s novinarima. Evo, to ja svjedočim. Niste se libili ni da ugostite regionalno poznatog novinara Aleksandra Stankovića, autora kultne emisije „Nedjeljom u dva“.
-To je bilo pravo zadovoljstvo, moram vam reći da odavno nisam uživao u nekom razgovoru kao sa njim te večeri. Ne samo kao novinarom, nego kao čovjekom.
On je bio oduševljen Crnom Gorom, jedan potpuno prirodan, normalan čovjek.
Evo, rekli ste da se ovaj razgovor prenosi na svim mrežama, pa bih iskoristio ovu priliku da ga pozdravim i da ga pozovem da nas ponovo posjeti. Stvarno jedan dobar tip.
Čujete li se dnevno sa Dritanom, kakav je odnos s njim otkad ste u njegovoj Vladi?
-Imamo redovnu komunikaciju, naravno, shodno obavezama koje ima on kao premijer i ja kao ministar. Ako ništa drugo, gledamo se redovno na Vladi koja je obično četvrtkom.
Naravno, komunikacija je intenzivna oko tekućih pitanja. On uvijek kontaktira, informiše i traži određene predloge i sugestije vezano za neka ekonomska pitanja, tako da imamo jednu jako korektnu komunikaciju.
Imam utisak da on nije od onih neprikosnovenih lidera koji traže da mu se sve aminuje, da se ljudi poltronski ponašaju i da njegova mora da bude zadnja. Da li griješim?
-Ne griješite. Mi smo jedna, što se tiče GP URA, opuštena struktura. Iskren da budem, jedna malo netipična struktura, ne robujemo nekom idolopoklonstvu, lideru kao božanstvu.
Možda neko smatra da tako treba, mi ne. Imamo jednu opuštenu, drugarsku komunikaciju, naravno uz uvažavanje jedni drugih. Ja mogu da funkcionišem jedino u takvom sistemu.
Kako sarađujete sa vašom suprugom, ministarkom Novaković Đurović? Da vam kažem nešto, ubio sam se objašnjavajući: znam ljude, nije mu sigurno supruga, ali eto…
-Pa dobro, ima logike da se poveže, jer njen suprug se zove i preziva kao ja – Goran Đurović.
Mnogo, mnogo je bilo onih koji su ukazivali na to, govoreći da nije normalno da muž i žena budu ministri.
Ali naravno, radi se o drugom Goranu Đuroviću, mome prijatelju iz NVO sektora, koga pozdravljam i jednoj isto divnoj osobi, ministarki Ani Novaković Đurović-.
