Bar: Roman vladike Grigorija promovisan u hramu Svetog Jovana Vladimira
Izvor, foto: Barinfo
Autor: Maja Tomović
Roman “Nebeska dvorišta – žive slike”, episkopa diseldorfskog i njemačkog g. Grigorija, predstavljen je sinoć na izuzetno posjećenoj književnoj večeri u kripti Sabornog hrama Sv. Jovana Vladimira.
Promociju su organizovali Pravoslavna crkvena opština Bar i Srpsko kulturno društvo “Slovo ljubve” iz Bara.
Ovu sagu o životu, ljepoti i stradanju i njihovim vrijednostima priča njen autor, vladika Grigorije.
Precizno i odmjereno, škrtim, a poetičnim slogom sročio je fragmentarnu sagu o maloj ali hrabroj zajednici koja brani svoje vjekovno ognjište, alegoriju o malom čovjeku na udaru pošasti rata koja se pretvorila u odu Planinici, predjelu nestvarne ljepote i čovjekovoj spremnosti na velike odluke i djela.
Prof. Milorad Durutović, književni kritičar i, ujedno, medijator večeri kazao je da je njegov cilj, između ostalog, da na osnovu revidiranja sopstvenog književnog iskustva odgovori na pitanje na koji način su “Nebeska dvorišta” dostigla specifičnu vrstu autentičnosti koja nadilazi naše potrebe za književnim tekstovima.
-Trebalo bi da se vratimo do vremena Svetog Save i shvatimo da smo od samih početaka kulture i književnosti imali specifičnu tradiciju, gdje su naši eminentni teolozi i ljudi iz religije napisali možda i najznačajnije književne tekstove.
Toj tradiciji pripada i Vladika Grigorije. Ta komunikativnost rješava veliki problem savremene književnosti jer se iza jednostavnosti naslućuje i pronalazi ogromno iskustvo.
Što je najvažnije, vraća se povjerenje u priču, a najvažniji zadatak pripovjedača je upravo da ispriča priču, da pokaže vještinu, talenat, ali i da sadržaj bude jedinstven i neponovljiv, u kojem se svi možemo prepoznati-rekao je Durutović.
Durutović je govorio o izvjesnoj sličnosti između duhovnog iskustva, monaškog odricanja od života i čari ovog svijeta i iskustva traume.
U oba slučaja, po njegovim riječima, “imamo koncept žrtve sa jasnom razlikom da se u iskustvu duhovnog života govori o dobrovoljnoj žrtvi, za razliku od ovih drugih, nevinih”.
-Ova knjiga je posvećena onima koji dijele slična iskustva kao autor koji ima osjećaj za drugoga, za intimnost i za to da nije svaka priča za pripovijedanje-.
U književnoj teoriji postoji mnogo mogućnosti za tipološku klasifikaciju djela. Durutović izdvaja čak deset načina čitanja djela vladike Grigorija.
-Kao roman lika, ratni roman, antiratni, psihološki roman, pravoslavni, autobiografski, ispovjedni roman, zavičajni, političko-istoriografski roman i kao nešto što sve objedinjuje duhovni bildungsroman, koji prati duhovno sazrijevanje.
Na pitanje ko je glavni junak romana, ima više mogućih odgovora.
Majka, Mladen, ili vladika Grigorije sa svojom retrospekcijom susreta sa živim slikama. Glavni junak je, u stvari, svaki čitalac koji zna ili sluti kako je kada um boravi u adu, a čovjek ne pada u očaj-smatra Durutović.
Njegovo preosveštenstvo vladika dizeldorfski i njemački Grigorije istakao je da je ovaj roman priča o životnim odlukama, odricanju, rastancima…, ličnostima koje su obilježile njegov život – majci i duhovnom ocu, vladiki Atanasiju.
-Ja sam kroz priče povjerovao u Tvorca-kazao je na početku obraćanja autor, napominjući da je kroz priče i saznao da postoji život.
-Ako uzmemo u obzir svaku smrt i povjerujemo da je smrt konačnica, onda nećemo nikako moći da vjerujemo u život, niti da smisleno živimo.
Neke priče jednostavno traže da budu ispričane. Najinteresantnije su čudne stvari koje nam se dešavaju. Nešto dobija sasvim drugu dimenziju kada ga damo, darujemo.
To počinje da živi neki svoj život. Kad nešto doživiš na poseban način, pa to uspiješ da preneseš u sliku, formu, knjigu, ono ma posebnu snagu-objasnio je Vladika Grigorije.
Knjiga je, prema njegovim riječima, “suočavanje Mladena sa Grigorijem, suočavanje, dakle, sa samim sobom”.
Govoreći o političkim činiocima u knjizi, pojasnio je da se radi o sporednim bićima, ali koja pokušavaju da oblikuju naše živote.
-Prikazani su kao negativci, što ne znači da ih ne volim, naprotiv. Oni nisu tu da bih im se osvetio. Tu su zato što su realnost tog vremena, života i našeg postojanja-podvukao je autor.
Publici je predočio i susret nakon trideset godina sa jednim od junaka svoje knjige, naglašavajući da ništa nije slučajno.
-Nakon čitanja ove knjige, svako će imati svoj doživljaj-zaključio je vladika Grigorije.
-Knjiga je posvećena mojim drugovima i drugaricama iz djetinjstva koji su danas svuda po svijetu. Rasijani. I našim poginulima u nesrećnim ratovima.
Kada biste poznavali te ljude, znali biste i kako lijepa nekad bijaše ta naša planina-napisao je vladika Grigorije u Posveti, u Berlinu, gdje su i nastala “Nebeska dvorišta”.
