Džiknić: Šumski požari ostavljaju ozbiljne posljedice po čitav ekosistem, ekonomiju, turizam i zdrastveni sistem
Autor: Miloš Džiknić
Foto: Privatna arhiva, Feral.bar
Miloš Džiknić, specijalista ekologije, kao predstavnik Crne Gore na prošlogodišnjem Svjetskom kongresu mladih za klimatske promjene, apeluje na građane i društvo u cjelini, da budu savjesni, vode računa i ne pale travu i nisko rastinje, jer nam pred očima, već danima u dimu nestaje prirodno bogatstvo Crne Gore za čije obnavljanje su, bez adekvatno sprovedenih sanacionih mjera i planskog pošumljavanja, potrebne decenije.
Šumski požari nastali zbog ljudskog faktora u kombinaciji sa klimatskim promjenama, brže se šire i zahvataju mnogo veće površine, te prouzrokuju višemilionske štete kako širom Evrope tako i u Crnoj Gori.
Iako su naše šume jedan od najvažnijih prirodnih i ekonomskih resursa Crne Gore, i da je zaštita šuma jedan od trajnih prioriteta naše zemlje, nažalost, realnost na terenu je takva da Crna Gora još uvijek nema adekvatno uspostavljen i dovoljno efikasan sistem zaštite od šumskih požara.
Ako se pitamo kako požari započinju, prema rezultatima studije koju je objavila Svjetska fondacija za prirodu (WWF) za izbijanje velikih šumskih požara najodgovorniji su ljudi.
Svega četiri odsto šumskih požara na svijetu nastaje prirodno, udarom munje, a 96 odsto čine požari koji su započeli zbog namjernog paljenja šume radi krčenja zemljišta, zbog ljudske nepažnje ili u krajnjem slučaju piromanije.
Već danima na društvenim mrežama i u medijima gledamo hrabru borbu naših vatrogasaca sa vatrenom stihijom koja guta sve pred sobom.
Svi ovi šumski požari koji bjesne širom Crne Gore, pored ekološkog predstavljaju i ekonomski problem, jer po ko zna koji put u poslednjim decenijama, nestaje naše prirodno bogatstvo i vatra odnosi na stotine miliona eura vrijedne poljoprivredne površine i šume.
Kako je u prirodi sve povezano, čovjek prvenstveno treba da shvati da šumski požari ostavljaju ozbiljne i dalekosežne posljedice po čitav ekosistem (zemljište, vodu, vazduh, autohtoni biodiverzitet), klimu, ekonomiju, turizam i naš zdrastveni sistem.
Kada govorimo o klimatskim promjenama, one stvaraju uslove koji pogoduju izbijanju i nekontrolisanom širenju požara, kao i da sezona požara duže traje u godini, jer utiču na sušenje zemlje i vegetacije pa je čine podložnijom gorenju, što požar čini više vjerovatnijim tokom godine, a često, kad se požar desi, uz dodatni uticaj vjetra i njegove nepredvidive jačine i pravac kretanja, čini ga većim i ozbiljnijim.
S obzirom da su decenije potrebne za obnovu šume poslije požara, mi kao društvo moramo ozbiljnije da se suočimo sa ovim problemom jer kada govorimo o dalekosežnim posljedicama po čitav ekosistem, naše zdravlje i sigurnost, dovoljno je da spomenemo i pojasnimo samu ekologiju požara to jest njegov potencijalni dalji tok u prirodi i kakav će on da ima negativni uticaj na zemlju, vodu, vazduh, klimu, autohtoni biodiverzitet i zdrastveni sistem.
Kada je naš zdrastveni sistem u pitanju, zbog požara dolazi do pogoršanja kvaliteta vazduha, povećanjem koncentracije PM10 i PM2,5 čestica, ugljen monoksida, i to posebno u oblastima u blizini lokacija na kojima su požari aktivni, a u zavisnosti od meteoroloških prilika (vjetar i padavine), negativan uticaj na kvalitet vazduha može se proširiti i na veću teritoriju, što je evidentno bio i slučaj sa aktivnim požarima i velikim dimom u predjelu Bokokotorskog zaliva.
Navedeno zagađenje vazduha predstavlja veliki problem i to pogotovo u periodu virusnih infekcija, jer građani postaju još više podložniji respiratornim oboljenjima čime se povećavaju njihovi zdrastveni troškovi i dodatno opterećuje naš zdrastveni sistem .
Što se tiče negativnog uticaja na naš autohtoni biodiverzitet, šumski požari velikih razmjera ostavljaju veći novooslobođeni prostor i mogućnost naseljavanja stranih invazivnih pionirskih vrsta biljaka i životinja, kao uspješnijih kolonizatora sa većim reproduktivnim potencijalom, koje mogu da u kraćem vremenskom periodu nasele novo stanište, te kao kompetentnije i superiornije vrste u potpunosti potisnu naše autohtone biljne vrste sa tih lokacija.
Nakon zagađenja vazduha, posljedice šumskog požara su i povećanje erozionih procesa, bujičnih blatnjavih tokova i poplava koji dalje uzrokuju smanjenje kvaliteta i plodnosti zemljišta jer mijenjaju njegova fizička i hemijska svojstva, kao i zagađenje vodenih površina i vodoizvorišta zbog povećane sedimentnosti i zamućenosti vode.
Zbog toga, nakon ovako velikih požara trebamo biti spremni za nove potencijalne probleme i prirodne katastrofe koje mogu uslijediti, kao što su pojava velikih klizišta, erozija zemljišta i poplave.
Samo se prisjetimo da u prethodnoj godini, poslije velikog požara na sjeveru Turske, obilne padavine su izazvale poplave u pojedinim opožarenim područjima, a vodena bujica je nosila vozila, poplavljeni su mnogi stambeni kao i poslovni objekti, i znatno je oštećena infrastruktura.
U smanjenju erozija veliku ulogu imaju šume jer svojim krošnjama, granama i korjenovim sistemom značajno usporavaju eroziju.
Takođe, šume imaju važnu ulogu u sprječavanju nastanka bujica, jer istraživanja govore da slivna područja koja su obrasla šumom imaju i do 50 odsto niže vodostaje, od onih koji nisu obrasli šumom.
Kada govorimo o uticaju šumskih požara na sami kvalitet voda, trebamo spomenuti da požar ne utiče samo na vegetaciju i kopnene životinje, već može pokrenuti poplave i ugroziti kvalitet voda, a pogotovo naših vodoizvorišta.
Atmosferske padavine i površinske vode koje teku kroz opožarena područja, spiraju sa zemljišta i dalje prenose ogromne količine sedimenta, hemikalija i organskih koloida koji znatno mogu narušiti kvalitet vodenih staništa, vodoizvorišta a samim time i vodu za konzumiranje.
Sama pojava procesa erozije zemljišta sa opožarenog tla se obično pripisuje razvoju vodonepropusnog sloja na tlu koje je bez biljnog pokrivača.
Takvo zemljište ima kapacitetom ograničenu i slabu moć upijanja atmosferskih voda te dovodi do velikog oticanja vode sa terena i pojave klizišta.
Istraživanja su pokazala da je najveći porast erozija i bujica u toku prve dvije godine nakon požara, u zavisnosti od inteziteta padavina, što nam govori da nakon požara moramo da budemo u pripravnosti i spremni za potencijalne prirodne katastrofe vezane za velike poplave, bujične tokove, erozije tla i adekvatno pripremimo kontrolne mjere za sprječavanje erozija.
Jednu od kontrolnih mjera koju bih ovom prilikom naveo je i mogućnost postavljanja takozvanih barijernih terasa napravljenih od trupaca, koje mogu predstavljati kaskadne barijerne zaštite za usporavanje oticanja vode prilikom jakih kiša, kako bi zemljište imalo više vremena za potencijalno upijanje vode.
Kada govorimo o turizmu, prilikom odabira destinacije koju turista želi da posjeti, ljepota prirodnog krajolika i sigurnost same destinacije imaju najznačajniju ulogu, a nakon ovako velikih požara, trenutni turisti imaju priliku da vide predio nemoći pred vatrenom stihijom, a za buduće turiste ostaju samo ogromni „crni ožiljci“ koji će da „krase“ opožarena mjesta.
Zato ako želimo turizam, zdravu životnu sredinu i titulu ekološke države, moramo napraviti korjenit zaokret u zaštiti životne sredine i uložiti veće napore u uspostavljanju sistema za sprječavanje i gašenje šumskih požara kako bi što bolje zaštitili naše prirodno bogatstvo.
