Bar, Crna Gora
29 Mar. 2024.
post-image

Nošnje barskog kraja

Iz pera Draginje Radonjić, kustoskinje Zavičajnog muzeja Bar, u rubrici Škrinja danas vam pričom i slikom predstavljamo etnografsku zbirku ovog muzeja koja u Dvorcu kralja Nikole možda i najupečatljivije govori o bogastvu tradicije barskog kraja.  

............................................................................................................................

Od svog osnivanja 1959. godine Zavičajni muzej Bar predstavlja jednu od najznačajnijih kulturnih institucija na prostoru Bara.  Njegov visedecenijski rad i obavljanje muzejske djelatnosti ostavili su za sobom ogroman muzejski materijal koji svjedoči o istorijskom, arheološkom i kulturnom nasljeđu Bara.

To ogromno kulturno bogatstvo nastajalo je pod uticajem brojnih civilizacija koje su ostavile neizbrisive tragove u materijalnoj i duhovnoj kulturi barskog područja koje se nalazilo na raskršću Istoka i Zapada, gdje su se preplitali razni uticaji, mješali stilovi i ukrštale kulture formirajući jednu multietničku sredinu.

 Ta raznolikost se između ostalog ogleda i u narodnoj nošnji koje su stvarane i nošene u ovom kraju.

 Upravo su nošnje tokom vremena, kao samosvojne tvorevine, sa mnogostrukim značenjima u životu naroda, bile izložene i različitim uticajima. Osim obilježja vremena u kome su stvarane i nošene,  one su predstavljale način života, način privređivanja, običajne i druge osobenosti onih koji su ih stvarali.

Nošnja predstavlja spomeničku vrijednost jednog prostora. Osim dokumentovanja kulturno istorijske slojevitosti, etničke i konfesionalne pripadnosti, nošnje otkrivaju i sliku podneblja, prirodne i klimatske uslove.  

Narodna nošnja je predstavljala svu osobenost jednog naroda ili zajednice. Te kulturne, etničke i vjerske karakteristike i osobenosti odražavale su se na život ljudi i kulturu življenja u Baru.

U Zavičajnom muzeju se posebno ističe velika i bogata etnografska zbirka u kojoj upravo dominira narodna nošnja sa cijelog prostora Bara koja je prezentovana u stalnoj postavci muzeja.

U muzeju se čuvaju kompleti ili samo djelovi crnogorske, spičanske i muslimanske nošnje, zatim šestanske, albanske i starobarske nošnje. Likovno estetski izraz kako kompletnih nošnji tako i pojedinačnih haljetaka postignut je bogatstvom formi, izborom materijala, raznovrsnošću motiva, tehnikom ukrašavanja, a sve to predstavlja vrhunske domete našeg narodnog i zanatskog umijeća.

Bogatstvo boja, vrste materijala i ukrasa svaki kostim čine posebnim i jedinstvenim. Svaki dio nošnje je imao i svoju praktičnu i simboličku osobenost. Određivano je kad se koji dio nosi i za koju priliku.

Nošnja se u Baru kao i u drugim krajevima Crne Gore, izrađivala najčešće u vidu domaće radinosti, gdje su žene same prozvodile i prerađivale tkanine ( vuna, konoplja, lan, žuka). Vrijedniji materijali su se uvozili kao što su čoja, srma i zlato. Uz  pomoć ovih materijala i kreativnošću onih koji su ih stvarali nastajala su prava mala umjetnička djela.

Postojala je razlika između svakodnevne i svitne odnosno svečane nošnje. Svakodnevna nošnja je bila jednostavnih krojeva, udobna za nošenje, dok je svečana nošnja bila  skupocjena, izrađivana od najboljeg materijala i ukrašena filigranom. Svečana nošnja je bila statusni simbol, odraz istorije, kulture, običaja i vjere.

Sve nošnje sa prostora Bara se odlikuju ljepotom i bogatstvom kroja, a svaki dio odjeće je sa pažnjom zamišljan i krojen, čineći da kompletna nošnja izgleda kao jedna cjelina, a opet i svaki dio odjeće mogao je biti priča za sebe.

Sastavni dio, a ujedno i dekorativni dio nošnje su nakit i oružje. Oružje je bilo dio muške nošnje, gdje bi se u posebnom pojasu koji se zvao silav nosila kubura, jatagan ili revolver,  a žene su nosile raznovrsni nakit,  poput lančića, ogrlica, minđuša,  prstenja, do specifičnih pojaseva koji su se zvali ćemeri i pafte. Uz narodnu nošnju nosile su se kape, kapice i marame.

Bila ona svečana, svakodnevna, djevojačka ili nevjestinska, ukrašena jataganom ili handžarom, maramom, jašmakom ili faculetom, sve su one dio naše kulture, naših običaja na kojima se oslikava duga i burna prošlost.

Draginja Radonjić