U Boki se radi što malo gdje u svijetu
Izvor, foto: Radio Tivat
Iako je izvjesno da će za sve nas u narednom periodu posla biti sve manje, iako od turističke sezone nema ni naznaka- dešavaju se lijepe priče. Naime, mlada bokeljska umjetničko-inžinjerska ekipa ušla je u društvo malobrojnih na globalnom nivou koji se bave zanimljivim poslom- umjetničkim oslikavanjem jedara.
Priliku da se oprobaju pružio im je Michael Neundlinger, povjerivši im 18 metara visoko jedro svog krstaša „Selena.“
Zahvaljujući preporuci Marjana Dimitrijeviča, slovenačkog jedriličara koji dugi niz godina posluje u Tivtu sa svojom kompanijom Avel Yachting, Michael je stupio u kontakt sa našom akademskom slikarkom Janom Farkaš sa upitom da li na njegovom jedru velike kvadrature može da oslika logo njegove firme Nirvana Yachting- stilizovanog anđela izvedenog preklapanjem polukružnica.
Ovo se Jani inicijalno učinilo kao nemoguć posao. Ali njen istraživački duh i navika- inače nesvojstvena likovnim umjetnicima- da djeluje timski, ipak su je osmjelili da se prihvati posla. Uz veliku odgovornost, jer u ovakvim projektima nema puno prostora za greške.
Jani je bila neophodna pomoć, jer je razlaganje loga u toliko velikoj razmjeri da bi se našao na jedru dimenzija 18×4 tehnički veoma zahtjevan posao. Tu u priču ulazi Aleksandra Stajović, arhitektica iz Budve, koja prije rada na ovom projektu nije imala nikakvog slikarskog iskustva.
-Nikad u životu nisam pokušala, niti sam imala ideju da bih mogla nešto raditi kistom, pogotovo ne u tako velikoj razmjeri. Ali, desilo se. I ponosna sam što sam bila dio ove priče-skromno napominje Aleksandra, koja je uspješno riješila jedan od najtežih zadataka u ovom procesu.
-Na samom početku, mene je Jana uključila u priču sa idejom da im pomognem u tome kako da se logo postavi na tako veliku površinu jedra, što sam uradila u AutoCad-u i PhotoShopu. Nakon toga sam došla u hangar Delfina s idejom da pomognem da se logo iscrta i da vidimo kako će to da izgleda.
Tada mi je Jana predložila da ostanem dio ekipe do kraja. Mene je to jako obradovalo, jer volim izazove. I krenuli smo. A nakon desetak dana- i stigli na cilj. Nije meni bio problem zamisliti to što ćemo raditi, uvijek zamišljam ono što kao arhitekt prenosim na papir, odnosno u projekat.
Ali, kada smo krenuli da crtamo, shvatila sam da je proces mnogo zahtjevniji. Shvatili smo da su nam improvizacije neophodne- bukvalno smo se snalazili putem štapa i kanapa kako bismo precizno pozicionirali polukružnice koje formiraju logo.
Same šare koje prate ove zadate polukružnice radili smo preko kalupa koje smo izradili. Nezgodno je- imate kao podlogu materijal- u ovom slučaju jedro- koji je veoma skup i ne dozvoljava greške, te smo sve morali tri put mjeriti i provjeravati prije nego što smo uzeli četkice u ruke-kaže Aleksandra, koja je, kao i Jana, čak i više od samog konačnog proizvoda, ponosna na proces rada.
Jana objašnjava da su sve pretrage interneta bile uzaludne- ovim se poslom na svijetu bavi jako malo ljudi, a informacije o tome kako se to radi nisu dostupne.
-Ovo se malo gdje u svijetu radi. Ljudi ukrašavaju jedra naljepnicama, šivenjem, sito štampom i ostalim metodama. Ali gotovo niko to ne radi ručno, pogotovo ne četkicom. Mi smo ovaj zadatak sproveli više nego profesionalno.
Ja sam prezadovoljna. Moram da naglasim da uputstva za proces koji smo prošli ne postoji na Googlu, nema ga na internetu. Aleksandra sa svojim arhitektonskim predviđanjem situacije, moje crtačke i slikarske sposobnosti , ljudi koji su nam pomogli u preciznom radu sa četkicama- na kraju smo taj projekat završili uspješno na zadovoljstvo nas samih, ali i investitora-ističe Jana.
-Ovo je bokeška priča, priča svih nas. Veoma smo ponosni što smo otkrili da umijemo, da možemo, što nešto što možete dobiti malo gdje u svijetu, sada možete dobiti kod nas. Posebno raduje prilika da uposlite svoje kolege i prijatelje. Investitor je veoma zadovoljan urađenim poslom i obećao je da će nas promovisati-.
-Jana i njena posada su kroz umjetnički rad savršeno shvatili, uhvatili i prenijeli duhove mog koncepta i namjere. Moto Nirvana Yachting je umjetnost takmičarskog jedrenja – anđeoska krila koja nam trebaju da uhvatimo vjetrove – Da Vinčijev Leteći koncept koji smo prenijeli na jedro da nam pomogne u hvatanju snage prirode-naglašava Noundlinger, čija je SY Selena vezana u Porto Montenegro posljednjih nekoliko godina.
Michael vjeruje da će poduhvat koji su izveli Bokelji biti interesantan časopisima koji se bave jahtingom i jedrenjem, a za početak obećava da će pomoći da se ova lijepa priča nađe u sljedećem izdanju Porto Montenegro magazina.
-Mi se nadamo da je ovo samo početak jedne lijepe i kreativne priče. Čim budemo imali novo jedro, pozivamo vas da nam se pridružite, da dođete i vidite šta to i kako radimo. I na kraju, ako se prepoznate u svemu tome, postanete dio naše ekipe.
Na nekoliko sati, ili nekoliko dana, nema veze. Ovo je naša zajednička priča i želimo tako da je pozicioniramo i dalje razvijamo-istakla je za kraj gostovanja u Radio suncobranu Radio Tivta akademska slikarka Jana Farkaš, dodavši još jednom:
-Ponosna sa prije svega na činjenicu da je ovo projekat Boke i Bokelja. Ponosna sam što je Boka uspjela u nečemu što se malo gdje na svijetu radi-.
Osim Jane i Aleksandre, u oslikavanju anđela na Michaelovom jedru učestvovali su i Bojan Čelanović i Petar Čečur, a po nekoliko poteza kistom dodali su i brojni prijatelji JK Delfin, koji su se tokom prethodne dvije sedmice zainteresovali da otkriju što se to novo i neobično rađa među jedrilicama.
- Tagovi:
- Tivat
- Porto Montenegro
- Turizam
- Jedrilica
