.jpg)
Kuća puna jedrenjaka
Rijetki su ljudi, ne samo u ovom dijelu Evrope, koji pod svojim svodom imaju i brodogradilište i pomorski muzej: u Crnoj Gori, makar koliko je portalu Feral.bar poznato, to se može reći samo za Budvanina Zlatka Golubovića, čovjeka čiji je hobi pravljenje maketa drevnih jedrenjaka. I to kakvih!
Zlatkove zlatne ruke stvorile su zbirku maketa koja bez iole sumnje Crnoj Gori daje još jedan pomorski muzej, pored Kotora, Perasta, Tivta i Baošića. U njegovoj kući je sada završenih 50 maketa jedrenjaka urađenih u velikoj razmjeri, kakvih u svojim fundusima nemaju ni renomirane institucije zadužene za zaštitu pomorskog nasljeđa šireg regiona, i najmanje još toliko “na čekanju”, u različitim fazama izrade.
-Sve je počelo još u školskom uzrastu, na časovima tadašnjeg tehničkog obrazovanja. U ovih skoro 40 godina,, prešao sam put od sklapanja elemenata iz kupovnog kita, do današnje samostalne izrade kompletnih brodova. U početku nije sve išlo glatko, bilo je malo inata a malo ljubavi da se završi prva maketa. Još iz srednje škole radim lučnom testericom, radim isključivo prema nacrtima, strogo vodim računa da svaki detalj bude istorijski. Makete su u prosjeku dužine od 130-150 cm -priča za Feral.bar penzionisani tehničar Doma zdravlja Budva.
U prvom susretu uživo sa ovim brodovima izuzetno je teško zamisliti da su prije Zlatkovog “tretmana” to bili samo bezlični komadi šper-ploče, koja se koristi za trup, daske od kojih se cirkularom dobijaju letvice 2x5 mm, platno za jedra, konac za brodske konope i oblice za žabice i napinjače… Uz pomoć specijalnih alata i pribora, Golubović im daje “prostornost”. Njegov posao je, što bi rekli stari, pedava rabota-iziskuje ne samo mnogo vještine, već i puno pažnje, a nadasve strpljenja, da bi se završila jedna maketa.
-Za završetak jednog broda treba mi od jedne do dvije godine, jer ga pravim kakav je bio, samo ga umanjim 75-100 puta. Ne postoji najteži brod za pravljenje, postoje teški periodi u životu-zbog bolesti jedne godine nisam radio skoro pet mjeseci, a kad radim-radim svaki dan, zavisno od toga što treba. Jedna oplata se lijepi sintelanom i to mi može oduzeti pet sati, a da efektivno nisam radio 15 minuta-dodaje naš sagovornik .
Svoje impresivne jedrenjake do sada nije izlagao široj javnosti,, a od toga ne odstupa: kaže, ovo mu je hobi “i to je to”. Što se izložbi tiče, veli da je sve ovo komplikovano ponijeti, “a treba i sačuvati, svako bi da ih dodirne, a ovo su veoma osjetljive makete”.
Poređenja radi, Zlatkove makete su u prosjeku najmanje dva puta veće od onih u Pomorskom muzeju u Kotoru. Otud i problem-gdje sa njima!
- Počeo sam masu projekata, nikada nisam radio jednu maketu od početka do krahja, uvijek skačem sa jedne na drugu, ne žurim mnogo da ih završim jer ih nemam gdje ni stavljati ni kačiti, ali, kada bih mogao da radim samo jednu, mogla bi biti završena za šest mjeseci. Završio sam novi brod pod crnogorskom zastavom, zidnu polumaketu dva puta dva metra, ali, nisam ga stavio, fali zidova -nastavlja Zlatko.
Dane mirovanja u kući zbog pandemije koronavirusa zbog zdravlja nije mogao mnogo korisiti za rad na maketama. Ipak, uradio je jednu maketu jedrenjaka tipa bragoč i vratio se staroj želji, ruskom “Svetom Pavlu” , koji je za sada u fazi izrade trupa. Za ovu maketu je svojevremeno procjenjivao da će mu trebati tri do pet godina rada, jer samo konopa ima oko 10.000!
- “Sveti Pavle” je dužine 300, širine 60 i visine 300 cm. Ručnom pilom su mu ispilana sva rebra i kobilica od špera deset mm . Jako je komplikovan, a zdravlje mi ne dopušta da jače krenem. Plan je da svaka od pet paluba bude posebno stavljana sa topovima. Tu je 120 topova , mnogo jedara, ukrasa... “Sveti Pavle” u svoje vrijeme gabaritom je bio ono što je danas nosač aviona za ostale brodove. Inače, u izradi ne koristim laser, sve je ručni rad-kaže Golubović.
Koliko je pažnje potrebno za ovakav rad, govori podatak da pravi vinčeve od pet-šest milimetara, kolutare dva puta dva milimetra , ” pa se onda krate”. Nije problematično čisto tehnički, koliko vremenski, nastavlja Golubović, i dodaje da svaka od ovih maketa ima najmanje stotinjak djelova.
-Nije problem materijal, to su lipa ili hrast, šper ploča, oblica za jarbole i kolutarnike. Ponešto ponesem kod stolara, ako prihvate da rade jer neće tako sitno da režu. Inače, razmjere za najveće brodove idu 1:100, a za pjelig i bragoč 1:10 i 1:20. prema originalnim planovima, mada ispada zbog uvećavanja i 1:16, to su tipovi brodova koji su imali po par metara odstupanja-ukazuje budvanski meštar -brodomodelar.
Najzanimljiviji su mu ratni brodovi iz XVII i XVIII vijeka koji su ujedno i najteži za izradu, jer imaju daleko najviše jedara, konopa, topova “i svega ostalog”. Zlatko je najponosniji na pjelig, brod po hrvatskim nacrtima koji se u raznim modifikacijama po cijelom Mediteranu koristi već 300 godina, a uradio je makete svih brodova u Boki i Hrvatskoj- bokeške šambeke, leute, trabakule, sve vrste barki.. No , među njima nema čuvenog “Splendida” na kojem je Ivo Visin oplovio svijet!
-Postoje samo dvije njegove slike- u Pomorskom muzeju u Rijeci i u Vojnom muzeju u Beogradu, i ako bih ga samo po slici pravio, to ne bi bilo to bez autentičnog nacrta. U planu mi je trijada čuvenih ruskih brodova-pored “Svetog Pavla”, to su i “12 apostola” i “Tri jerarha” . “Zedova” imam izrezanog, i on čeka, kao i još njih pedesetak koji su u nacrtima, vjerovatno ne mogu da ih uradim ni za tri života-navodi Golubović.
Zlatku ni restauracija nije strana: njegov istinski podvig je vraćanje u život “Marka Pola” napravljenog 1937. za otvaranje stare budvanske “Avale” dvije godine kasnije.. Prilikom nedavne rekonstrukcije hotela, “Marko Polo” je potpuno uništen, kad a je na njega pala betonska ploča.
-Njegovi djelovi su stali u gepek malog auta, tako su mi ga donijeli iz hotela i zatražili da ga popravim. Trebalo mi je godinu dana rada, u rekonstrukciji smo stigli na nekih 96 posto starog izgleda. To je kapitalni brod, tri sa tri metra, evo ga sada na recepciji rekonstruisane “Avale”. Restaurirao sam još tri makete, sve minimum stare po 40- 50 godina-priča Zlatko.
Nijednu maketu do danas nije prodao, nekoliko ih je poklonio, i to “posebnim ljudima” jer, kako kaže, ovo je ljubav koja nema cijenu. Ustanove do danas nisu pokazivale posebno interesovanje za ono što radi, a ni sam, dodaje, nema želju da se bilo kome nameće.
Iz kotorskog Pomorskog muzeja do sada nisu kontaktirali, a ni on sam, kaže, nije zainteresovan, “jedan stari pomorac Kotoranin je radio ranije za njih, mada tamo već 15 godina nisam vidio novu maketu”.
Nikada, priznaje, nije pravio brodove u boci, “to je mnogo jednostavnije od ovoga”.
Želio bih da se brodomodelarstvo održi u životu u Crnoj Gori, jer danas, na području bivše SFRJ, ima nas manje od dvadeset koji se ovime bavimo. Naravno, tu računam samo one koji stalno rade, ne i one koji pokušaju, pa kad vide koliko truda i pažnje treba, odustanu nakon izvjesnog vremena-zaključio je Golubović.
Za makete se prvo naoružajte voljom i strpljenjem
-Onima koji žele da se posvete izradi maketa brodova, poručio bih da prvo kupe kit, tu sve dođe. Prvi dio izrade je jako jednostavan jer je sve laserski izrezano i lako se spaja, a onda slijedi drugi dio u kojem 99 posto ljudi odustaje. Dakle, preporuka je da treba da se radi polako i da se ne odustaje-poručio je Golubović.
- Tagovi:
- koronavirus
- Pomorski muzej
- maketa
