Gordan Stojović: Sve je počelo iz želje da saznam kako žive naši s druge strane svijeta
Izvor, foto: Novski portal
Prvi put u svom gradu, u Ogranku Matice crnogorske Herceg Novi Gordan Stojović je pred publikom govorio sinoć o crnogorskim iseljenicima u Novom svijetu.
Bila je to i prva promocija istoimene knjige u Crnoj Gori, nakon one koju je imao 2018. godine u Buenos Airesu.
Poštovanje prema njemu i njegovom 25-godišnjem istraživačkom radu iskazala je odabana publika, kao i gosti iz Argentine, Buenos Airesa, s crnogorskim korijenima-Matovići i Želalići.
Kako je krenuo da traga za našim potomcima preko Atlantika?
– Sve je počelo iz ljubavi, mog osjećanja kada sam imao 16-17 godina, razmišljajući o tome kako žive ljudi s druge strane svijeta.
Štur je bio materijal o našim iseljenicima, teško se dolazilo do podataka. Jugoslovenska literatura o migraciji je mala. Jedini značajan autor, naučni istraživač, bio je iz Hrvatske, dr Ljubomir Antić, autor knjige o jugoslovenskoj migraciji u Americi, kasnije o Hrvatskoj…
Djelimično je obrađivao i crnogorsku i slovenačku migraciju. Strašno me zanimalo kako je moguće da dio nas živi na drugom kraju svijeta i kako žive danas, kako osjećaju nas i kakav odnos možemo s njima da izgradimo.
Kada sam se dočepao interneta počeo sam da šaljem mejlove ljudima i stvorio sam prve kontakte. Ljudi su bili jako srdačni i otvoreni – prisjetio se Stojović početka predanog dugogodišnjeg istraživanja o bitisanju crnogorskih iseljenika u Americi.
Prvi odlazak za Latinsku Ameriku
Tako su se stvarale prve veze koje su ga prvu pit odvele u Latinsku Ameriku 2002. Prije toga 2000-te je objavio jedan imenik, izvlačio prezimena iz ovih krajeva, dajući orjentir o broju naših ljudi u Americi i kontakte.
– Dvije godine kasnije sam objavio drugu knjigu i nastavak prvih istraživanja. To su memoari Timotija Jokanovića, koje je objavila Matica crnogorska 2005-te.
U Argentini su me čekali ljudi koje sam poznavao samo preko mejla… Mislili su da sam strašno važan – priča kroz osmjeh Stojović.
– Obišli smo iseljeničke kolonije, Čako, General Madariagu… Tu su još potomci naših iseljenika koji su imali nošnje i druga identitetska obilježja.
Ljudi u rurarlnim područjima više čuvaju sjećanja na pretke .. Posjetio sam i Buenos Aires i to je bilo prvi put na terenu Južne Amerike.
Vratio sam se u Crnu Goru, nastavio istraživački rad o Sjevernoj Americi i pisao novu knjigu, pa sam opet otišao u Latinsku Ameriku i objavio knjigu 2011.
Ova koju sada promovišemo je samo sublimacija dugog rada od četvrt vijeka – kazao je Stojović.
Podsjetio je da je Montenegro.com bio prvi portal koji se u Crnoj Gori bavio dijasporom u Americi i sarađivao je s njim od 1998. godine.
Puno je članaka objavljeno tu, ali i u Herceg Novom zahvaljujući Ljilji i još nekoliko ovdašnjih novinarki. Zaslužan je i za dokumentarac na TV Crne Gore o našima u Južnoj Americi…
– Knjiga “Crnogorski iseljenici u novom svijetu” je 2016. godine objavljena, a 2018. godine predstavljena u Buenos Airesu. Vratio sam se u Crnu Goru 2019. u januaru i u međuvremenu se svašta desilo, pa je u Herceg Novovm ovo prva promocija u Crnoj Gori.
To je plod moga rada pd 2011. do 2016. -kazao je Stojović, objašnjavajiući da je prvo počeo da traži ljude, jednog po jednog, pa manje grupe, pa te grupe da upoznaje međusobno.
Tako je radio u Argentini, Urugvaju, Čileu, Paragvaju, Boliviji, Peruu i na kraju u Meksiku.
Talasi migracija
– Za mene je posebno intersantan Meksiko. Bio sam iznenađen na koliku sam migraciju naišao i spoznao ili su iz Crmnice, ili iz Paštrovića. Dešavali su se talasi migracija…
Teško je reći ko je prvi stigao odavde, vjerovatno pomorci, još u 18. vijeku. Ali prva dva iseljenika su iz Herceg Novog i Grblja.
To je dolazak gospodina Jovana Gojkovića, koji postaje – Goyco. Od njegovog iskrcavanja daleke 1789. godine na drugi kraj svijeta, na obale Puerto Rika, Gojkovići postaju veoma uticajna porodica u društvu, politici, ekonomiji.
Njegova porodica je i danas brojna. Posjetili su Herceg Novi prije par godina. Petar Marković im je bio domaćin.
Drugi podatak u dokumentaciji je o porodici Damjanović iz Grblja 1818. godine koja je stigla u Argentinu na njenom samom rođenju.
Počeli su sa trgovinom .. Proslavili smo 200-godišnjicu njihovog dolaska u Argentinu.. Jako dobro znaju ko su i odakle su. Vrijeme tu nije važno. Bitne su druge stvari-.
To su bili prvi iseljenici s ovih prostora u Južnoj Americi, a Stojović pominje i porodicu Ilić iz Risna koja je došla 1822. u Urugvaj i neke bijeljanske porodice u Peruu iste godine.
Kasnije kreće novi talas iseljenika kada se Argentina konsoliduje kao zemlja.
– Dolaze pomorci Oravčani, najpoznatiji Miloš Vukasović, koji je predložio razvoj sopstvene flote i pomorske kompanije.
Pola je bila njegova pola državna. Nevjerovatna su njegova dostignuća. Razvio je pomorstvo Južne Amerike. S njim dolazi desetak ljudi, oni dovode ostale na jug Argentine koji je bio nenaseljen.…
Kod predsjednika Argentine Vukasović predlaže da dovede 6.000 ljudi iz podlovćenskih krajeva. To se nikada nije ostvarilo, ali htio je da pomogne…
Bio je kasnije počasni konzul Kraljevine Crne Gore i carske Rusije u Argentini.
Bio je najznačajnina ličnost naše migracije – ispričao je, pored ostalog, Stojović.
Profesor Ivan Ivanović kazao je da je zajedno sa Gordanom proučavao migracije.
Nastojao je da objasni šta je zapravo Latinska Amerika, tako daleka, ali kroz Stojovićevo istraživanje tako blizu.
-Latinska Amerika obuhvata cijeli period kolonizacije od otkrića Amerike do danas i stvaranje identiteta koji traje do danas, a obuhvaćena je i naša migracija.
Postoji nekoliko talasa dolaska iseljenika iz ekonomskog, a kasnije i političkih razloga-kazao je prof. Ivanović.
U Južnoj Americi živi 60.000 potomaka crnogorskih iseljenika
Ogroman je značaj svega što je Gordan do sada uradio na polju istraživanja crnogorske dijaspore u Južnoj i Sjevernoj Americi, svakako i na polju diplomatije, kao i i na povezivanju naših ljudi u dalekom svijetu sa maticom, istakla je novinarka Ljiljana Vukotić, koja Gordana poznaje dugo, najprije kroz prijateljski odnos sa njenim bratom.
– Kada sam prvi put čula čime se Gordan bavi, reagovala sam naravno i kao novinarka.
Slušajući ga kako sa ogromnom staršću i entuzijazmom, a bitno je naglasiti, tada 22-ogodišnjak, Gordan priča o ljudima u Južnoj Americi sa kojima je stupio u kontakt.
Sa potomcima brojnih crnogorskih iseljenika iz Argentine. Shvatila sam važnost i aktuelnost tog istraživanja i o tome sam objavljivala razgovore sa njim na Radiju Crne Gore i u novinama Publika, odnosno Republika.
Bila je to naravno novootkrivena tema i za druge kolege i medije u Crnoj Gori – sjeća se Vukotićeva.
Tih godina, početkom novog milenijuma, nakon ratova i užasnog raspada Jugoslavije, Gordan i njegovi prijatelji, od kojih je neke upoznala, pričali su o nezavisnoj samostalnoj državi Crnoj Gori, ubijeđeni u ispravnost te ideje u koju su vjerovali, te kako su iskreno i potpuno samouvjereno, svako na svoj način radili na ostvarenju tog cilja, uprkos tome što im okolnosti nijesu bile naklonjene, ispričala je Ljiljana.
– Gordan je bio poseban, a i sada je takav, upravo po toj stopostotnoj posvećenosti temi koja ga je zanimala – crnogorskoj dijaspori u Južnoj i Sjevernoj Americi.
Uporno je, godinama, bez ikakve institucionalne pomoći, ulažući sve svoje vrijeme, novac, svoje znanje, tragao za Crnogorcima u Argentini i uopšte u Južnoj Americi, potom i u Sjevernoj Americi.
I kada je 2000-te objavio prvu knjigu o crnogorskoj emigraciji u Argentini, otvorio nam je čitav jedan novi svijet, do tada većini nas, potpuno nepoznat!
Otkrio nam je jedno bogatstvo o kojem ništa nijesmo znali i koje zapravo nije bilo tema, jer se time, do tada niko ozbiljno nije bavio.
Sjećam se da su sami nazivi mjesta Čako i General Madriaga u kojima su bile najveće kolonije crnogorskih iseljenika u Argetini, zvučali egzotično, daleko i bajkovito.
Dok je pričao, te gotovo nevjerovatne priče, pokušavala sam da zamislim naše ljudi koji su stigli u Argentinu, neki još prije skoro 300 godina, a najveći broj, naravno, krajem 19. vijeka – prisjeća se Vukotićeva.
Otkrio nam je Gordan da preko 20 000 potomaka crnogorskih iseljenika živi samo u Argentini.
Sa mnogima je stupio u kontakt i nakon toga su mnogi od njih i posjetili Crnu Goru i povezali se sa rodbinom ovdje.
U Južnoj Americi živi čak 60 000 potomaka crnogorskih iseljenika, i to je podatak koji smo takođe dobili zahvaljujući njegovim istraživanjima.
Mnogi su postali značajne ličnosti.
Na primjer, Marčelo Ćetković, predsjednik južnoameričke asocijacije neuropsihijatara, profesorka Klaudija Vujičić, poznata genetičarka i infektolog, Karlos Batrićević, a tu su i impresivne priče poput one o Huanu Kapetiniću, koji je 2003. izabran za predsjednika argentinske Vlade, porijeklom iz Banjana, koji je bio i dobar fudbaler i igrao u klubu Montenegro u pokrajini Čako.
Onda Huan Radonjić, porijeklom sa Njeguša, novinar i publicista, vlasnik jedne od najvećih privatnih tv stanica u Argentini, potom Rakuel Marković porijeklom iz Cuca, kontroverzni federalni sudija … i mnogi drugi.
– Gordan Stojović se zapravo zainteresovao za crnogorske iseljenike u Južnoj Americi slušajući priče svog strica Ananija Stojovića, koji je bio konzul SFRJ u Argentini od 1980.do 1991. godine i koji je donosio slike Crnogoraca u narodnoj nošnji, sa guslama i koje je Gordan kasnije istraživao, prikupljao i zapisao u brojnim knjigama.
Zahvaljujući tome, kao i njegovom radu dok je bio ambasador u Argentini od 2014. do 2019. imamo svu tu dragocjenu građu i podatke o gotovo svakom Crnogorcu na tom dalekom kontinentu.
Prije nego što je postao ambasador, dakle prije nego što je imao institucionalnu podršku, Gordan je čak 24 puta preletio okean putujući u Latinsku Ameriku .
Učio je i naučio španski jezik, kako bi mogao što lakše komunicirati sa mlađom generacijom koja slabo zna naš jezik – kazala je Ljiljana.
O znamenitim Crnogorcima iz Sjeverne Amerike se takođe dosta priča u Gordanovim knjigama, o Nikoli Petanovića Najdu, velikom intelektualcu iz San Franciska, sa početka 20.vijeka, zatim Džonu Vickoviću, braći Perazić, guverneru Aljaske Stijepoviću.
Preko 400 Crnogoraca se krajem 19. vijeka doselilo na Aljasku.
Stojović je uspio da otkrije Crnu Goru u Novom svijetu i ostvari vidljivost crnogorske dijaspore u našoj zemlji.
