.jpg)
Stolivski guc broji preko 180 ljeta
Izvor, foto: Radio Kotor
Stolivljanin Vinko Vujović za Radio Kotor kaže da je vlasnik najstarije drvene barke u našoj zemlji. U emisiji „Nedjeljni razgovor“ prisjeća se svih detalja vezanih za plovilo kojem je nedavno udahnuo novo ruho, uz čvrstu odluku da mu ponovo služi.
-Prema kazivanju moga oca Ignacija, barka je stara više od 180 godina. Tip barke je guc, zašiljen sa obje strane podjednako, na provi i na krmi. Izrađena je na Korčuli i u našoj familiji je već četiri generacije-sa ponosom ističe Vujović.
Na fotografiji Stoliva, koja datira iz 1912. godine, može se vidjeti barka koja je vezana na isto mjesto kao i danas, iako ponta i stolivsko mulo nisu istih dimenzija. Tu je i ona iz 1961. godine, a broj barke je 33.
-Nakon predzadnje popravke koju je uradio moj otac, dobila je broj 102“, priča nam Vujović, dodavši da je veća popravka obavljena prije šezdesetak godina. On je tada kao dječak, još neupućen u tajne ovog zanata, pomagao svom ocu, vrsnom stolaru da barku osposobi za plovidbu.
Prije dvije godine, veoma uspješnu popravku uradio je Ranko-Bećo Martinović sa Markovog rta.
-U mojoj baraci radovi su se odvijali dva mjeseca. Nije bilo lako naći odgovarajući materijal za popravku i zamjenu gotovo svih djelova barke. Tako sam drvenu građu, to jest daske od munike-vrste bora našao u jednoj pilani u Nikšiću. Ova građa se uglavnom upotrijebila za veći dio madijera i razmu. Dio banaka za sjedanje je od borovine i munike-pojašnjava Vujović.
Materijal za rebra je, tvrdi, najteže naći.
-Tako je dio nabavljen u Zelenici od murve, a veći dio u Nikšiću od slavonskog hrasta. Sa navedenom građom zamijenjen je dio rebara, odnosno konstrukcija. Ostalo je zadržano od stare barke.
Novi materijali koji su zamijenili one tradicionalne, zahtijevali su drugu vrstu tretiranja.Tako su cijela razma, kao i banci ofarbani bezbojnim lakom, što je mojoj barci dalo mnogo ljepši izgled. Ljudi danas teško mogu povjerovati da je barka toliko stara, jer je njena reparacija urađena vrlo detaljno, ozbiljno i profesionalno-navodi Vujović.
Paluba barke je bila pokrivena zadnjih 60 godina, ali je odlučio da je demontira i da joj izvorni izgled.
Otkriva nam da je njegov djed barku koristio uglavnom u trgovačke svrhe. Prodavao je: trešnje, kostanje, razno povrće ali i duvan koji je tada solidno uspijevao u Gornjem Stolivu.
Tako je svakoga jutra, sa punim korpama na mulu, najprije osluškivao vjetar i na vesla i jedra plovio do Kotora i Herceg Novog, na pazar. Nerjetko je jedrio čak i van zaliva, između Žanjica i Mamule.
Vinko je sačuvao staro tradicionalno, latinsko jedro. Zamijeniće, obećava, materijal i popraviti vrh jarbola.
Zanimljivo je da je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije barka učestvovala u regatama na četiri vesla i često pobjeđivala s obzirom na to da, zbog svog specifičnog izgleda, ima izuzetne plovne karakteristike.
Drvene barke, kao materijalno dobro u nestajanju, država mora zaštiti i u određenoj mjeri finansijski potpomoći da bi se očuvale u našim mandraćima. U tom smislu,
Nevladino udruženje „Kamelija“ iz Stoliva, čiji je Vujović predsjednik, u okviru tradicionalne „Fešte kamelija“ organizuje okrugle stolove na temu promocije, zaštite i očuvanja drvenih plovila.
Tako je, podsjeća Vujović, predložena Inicijativa za dopunu Zakona o zaštiti kulturne baštine Crne Gore, a koja se odnosi na drvene barke. Do danas se nije mnogo odmaklo, ali će istrajati jer je to, vjeruje, kako u interesu ljudi iz Boke, tako i u interesu države.
- Tagovi:
- Stoliv
- Drvena barka
