Dr Boško Odža pacijente zamijenio njegom voća i povrća
Izvor: Dan
Autor, foto: Mirjana Popović
Hirurg u penziji Boško Odža prije nekoliko godina počeo je intenzivnije da radi na porodičnom imanju na Prčanju, koje je zajedno sa bratom naslijedio od roditelja.
Oko kuće je, tik uz obalu, formirao povrtnjak i lijep voćnjak, koji beharom u proljeće privlači pažnju prolaznika, kako kopnenim, tako i morskim putem.
Sve radi odgovorno, s ljubavlju i pažnjom, kao što je nekada radio sa pacijentima, samo što je sada rad sa biljem mnogo opušteniji i kreativniji.
Porijeklom sa Prčanja, završio je kotorsku gimnaziju, diplomirao na Medicinskom fakultetu i nakon specijalizacije zaposlio se u bolnici u Prijepolju, gdje je radio 40 godina.
Penzionisao se prije dvije godine i kaže da mu je prvih mjeseci bilo jako teško, nedostajao mu je svakodnevni posao u bolnici, dok nije shvatio da mora dalje.
Živi sa suprugom, imaju odrasle kćerku i sina, dvije unuke, čijem se dolasku raduje, a oni imaju privilegiju da uživaju u "malom raju" koji im je otac i djed stvorio.
Pažnju privlači kaskadni voćnjak, čime je maksimalno iskoristio strmu konfiguraciju zemljišta iza kuće, cvjetne žardinjere, te jagode zanimljiva inovacija u sadnji ovog voća u dvorištu.
Boško nam objašnjava da je to obična plastična cijev koja se zareže na 20 sm, fenom se zagrije otvor i u njega ubaci flaša, kojom se otvor proširi.
Potom se cijev postavi u veću saksiju, napuni zemljom i u otvore se posade jagode, a može i cvijeće.
- Istina, može se na pijaci kupiti i konzumna jagoda, ali ljepota je kad ujutru ustanem, prošetam vrtom i kad ima koja jagoda, uberem, isto i supruga voli kad se ljeti vrati sa kupanja, da ubere smokvu sa grane.
Imam i mandarine, narandže, limune, trešnje, višnje, nar, tu je i artičoka, cikorija, žućenica, raštan, salata, a nedavno sam posadio i čeri paradajz.
U zadnje četiri godine posadio sam 75 biljaka, a pošto od djetinjstva najviše volim trešnje, njih imam 13.
Volim da radim u vrtu, kad je lijepo vrijeme po cijeli dan nalazim posla, u osam sati uveče toliko sam umoran da zaspim čim sjednem u fotelju.
Ovo je moj raj, utoliko što ne moram da budem na društvenim mrežama, niti da gledam televiziju, ni da se brinem šta se događa u okolini.
Ranije sam se bavio sportom, a sada sam svoju stvaralačku energiju posvetio uzgoju bilja, pacijente sam zamijenio njegom voća i povrća - kaže doktor Odža.
U početku je, dodaje, nasumice sadio sve što su mu prijatelji poklanjali, a onda je počeo da planira sadnju u prostoru.
Prijatelji iz Prijepolja, gdje je živio četiri decenije, davali su mu trešnje, maline, ali pošto je prije penzionisanja dolazio na svaka tri mjeseca u Prčanj, onda nije bilo koga da to gleda i voćke bi se osušile.
Ostajao bi ovdje po 15 dana i čekala ga je rabota – okopavanje, košenje, ograda, te nije imao vremena da istražuje po internetu i da konsultuje agronome o načinu kako se biljke njeguju.
Učio je iz sopstvenog iskustva.
- Voćke traže njegu, a ja sam to naučio na svojim greškama. Misleći da trešnjama treba prihrana, pretjerivao sam sa dodavanjem đubriva, koje sam stavljao tik uz stablo, i tako sam nekoliko njih uništio, jer trešnje ne trpe puno gnojiva.
Prošle godine na mojim trešnjama je bilo po desetak trešanja, a trešnje kod brata, koji ih nije gnojio, davale su po pet kilograma ploda.
Onda sam malo "guglao" i vidio da profesionalci u Vojvodini na hektar voćnjaka trešanja potroše stotinjak kilograma đubriva, a ja sam na deset stabala potrošio 15 džakova stajskog đubriva.
Razmišljao sam kao hirurg, ako biljkama treba hrana, staviću je što bliže korijenu - rukama sam razgrtao zemlju oko stabla i stavljao đubrivo uz stablo, a to je bilo pogrešno.
Onda se nekoliko trešanja koje su dotad rađale, jednostavno osušile.
Poučen time, ove godine nijednu voćku nisam đubrio, jer gnojivo počinje da ispušta hranljive materije tek poslije godinu-dvije-podijelio je svoje iskustvo doktor Boško.
Bolest "medne rose" i biljnih vaši koje ispijaju sokove iz listova i kore stabla citrusa napala je i starije sadnice limunova i mandarina koje su posadili Boškovi roditelji prije 40 godina.
- Prskao sam agrume svim vrstama ulja (plavim, bijelim, crvenim), krečio stabla, čak sam skidao jedan po jedan oboljeli list i spaljivao ih, da bi potom izbili zdravi mladi listovi, ali ni to nije pomoglo, štetočine su se opet vratile.
Primijetio sam da mlade sadnice bolje reaguju na prskanje i da su otpornije od ovih starijih citrusa - iskustvo je doktora Boška Odže.
