Bar, Crna Gora
24 Nov. 2024.
post-image

Ulcinj i Bar: Gradovi sa iskustvom interkulturalnosti

U rubrici Stav prenosimo tekst “Ulcinj i Bar: Gradovi sa iskustvom interkulturalnosti” ulcinjskog novinara i publiciste Mustafe Canke. Tekst je napisan u sklopu projekta „Interkulturalni prikazi“ koji sprovodi NVO „Ul info“ uz finansijsku podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava.

…………………………………………………………………………………………………….

Područje gradova Ulcinja i Bara je svojevrstan mikrokosmos sa iskustvom razlike: društvene, etničke, vjerske, jezičke… Oduvijek pluralistička zajednica u kojoj koegzistiraju različite grupe, govore mnogi jezici i u kojoj su zastupljene sve monoteističke religije.

Živjeti na jednom ovakvom prostoru znači osjetiti kretanje koje je u dodiru sa istorijom. Iako su pogranična društva sklonija podjelama i konfliktima, ovđe se pokazalo da je čak i kada u okolini bjesne ratovi, ovo region interakcije i razmjene. Interkulturalna tradicija, svakodnevni kontakti, prijateljstva, kumstva, pobratimstva i poznanstva bili su jači od sila mržnje i krvomutnje. Pa i onda kada se to nije mnogo dopadalo raznim civilnim vlastima ili manipulatorima vjerskim osjećanjima.

Naravno da je tokom istorije postojalo vjersko i etničko suparništvo, asimilacija, borba za uticaj i ljudske duše. No, i oni koji su mijenjali svoje identitete, nijesu u potpunosti napuštali i zaboravljali nasljeđe prethodnih identiteta.

-Ako smo promijenili vjeru, krv nijesmo. Bog je jedan, samo mu se na raziličite načine molimo- kažu dobri Mrkojevići.

A identitet je, prije svega, društvena veza pojedinca i kolektiva, odnosno zajednice. U toj zajednici su naša braća, komšije, rođaci, prijatelji, susjedno selo. Zato je identitet ovđe bio u pravilu višeslojan i zato ljudi nijesu bili vjerski fanatici.

Etika suodgovornosti, etika suživota različitih kultura i vjera, bila je i jeste vitalna snaga ovih zajednica i gradova. To znači prihvatanje svih naših pripadnosti ne smatrajući da one jedna drugu isključuju. I vazda imajući u vidu da demokratija i sloboda (a sloboda je prirodno stanje malih društava), pretpostavljaju toleranciju.

Njihova je slobodna volja i odluka bila da svoj prostor, svoje gradove i svoje krhke živote na ovom prolaznom svijetu zaštite od vlastitih destruktivnih moći birajući solidarnost i saradnju.

Dakle, svakom se daje njegovo pravo. Ne dovodi se drugi i drugačiji u pitanje, ne poništavaju razlike, jer su one blagodati! U ovoj predivnoj bašti dovoljno je prostora za svaku ružu (vjeru, naciju, jezik, kulturu, civilizaciju). One stoljećima imaju svoje mirise i obrise, i daju lijepe plodove.

Upravo je ta pluralnost, uz otvorenost za novo i naprednije, osnova milenijumskog trajanja ovih interkulturnih gradova. Upravo su duh i praksa interkulturalizma temelji Bara i Ulcinja.