Bar: Otvorena izložba slika Branka Vukića
Autor: Radomir Petrić
Foto: Feral.bar
Povodom 40 godina od početka rada barske OŠ “Jugoslavija”, u Umjetničkoj galeriji “Velimir A. Leković” večeras je otvorena izložba slika likovnog pedagoga Branka Vukića (1938-2013)
Pred članovima porodice, kolegama i poštovaocima pokojnog umjetnika, upravnik Galerije dr Milun Lutovac ukazao je da je “naš značajni sugrađanin, slikar Branko Vukić po svemu zaslužio da mu se napravi jedan omaž, da se prisjetimo njegovog truda i pedagoškog rada dugog preko 40 godina”.
-Jedan mladi barski likovni stvaralac kazao je da Branko Vukić mora biti dobar u ovom likovnom izrazu zbog toga što je bio fantastičan crtač, a onaj ko je dobar crtač drži pod kontrolom sve što se iz njega rađa i nastaje.
Ispod mreže ovih koloritnih djela nalazi se jedan fantastičan, strpljiv, promišljen, u svojoj strukturi dat crtež koji to sve nekako objedinjava, skuplja i pravi od toga jednu lijepu maslinu, koja može biti i krik i ideja i molitva svemogućem Bogu i sve što možete da doživite posmatrajući njegova djela-naveo je Lutovac.
Otvarajući izložbu, poznati barski publicista i kolekcionar Vladimir Vlado Lukšić, dugogodišnji prijatelj pokojnog umjetnika kojem je 2015. priredio monografiju, istakao je da je Branko Vukić četiri decenije bio veoma uspješan i cijenjen likovni pedagog, čiji su učenici dobijali brojne nagrade za svoja ostvarenja na likovnim smotrama, „a na mlađe kolege je nesebično prenosio iskustva iz svoje bogate likovne prakse“.
-Prije i iznad svega, Branko je bio slikar koji je ostvario vrijedan likovni opus. Široj javnosti se predstavio sa izvjesnim zakašnjenjem, što je prvenstveno odraz skromnosti, uzdržanosti, samokontrole njegove senzibilne ličnosti- kazao je pored ostalog Lukšić koji je govorio u ime porodice i prijatelja.
Pokojni Vukić završio je slikarski odsjek Umjetničke škole u Herceg-Novom, a potom i Pedagošku akademiju u Nikšiću.
Bio je član ULUCG, a za života je imao 16 samostalnih izložbi u rodnom Baru, Kotoru, Beogradu, Titogradu/Podgorici, Petrovcu, Svetom Stefanu, Herceg-Novom, Virpazaru, Tivtu, Somboru i Budvi.
Izlagao je na preko 40 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu i bio redovan učesnik godišnjih likovnih manifestacija ULUCG.
1994. je dobio nagradu Oslobođenja Bara, a 2001. nagradu Saveza likovnih pedagoga Jugoslavije za dugogodišnje unaprjeđivanje likovne kulture Jugoslavije.
-Stalno u dosluhu sa zavičajnom prirodom, opčinjen njome, teško je razlučiti da li je Branko u maslini našao neiscrpan izvor inspiracije, ili je maslina odabrala nega da linijom, bojom, nježnim tonom, iskaže sve njene radosti i patnje.
Niko još kao Branko nije tako uvjerljivo predstavio njena spoljašnja i unutrašnja svojstva, a istovremeno realizovao svoj prepoznatljiv, neponovljiv likovni personalitet. Grijeh bi bio da se zaboravi i za Bar i za Crnu Goru veoma vrijedno kulturno dobro koje nam je Branko Vukič ostavio u naslijeđe -dodao je Lukšić.
-Imala sam čast da upoznam Branka Vukića, njegov rad je mnogo uticao na mene, na moj pedagoški pristup i način rada u školi.
Poštovala sam ga i voljela zbog očinskog odnosa kakav je imao prema meni i osjećaja pripadnosti umjetničkom svijetu, koji je meni nedostajao.
Smatram da je Branko Vukić jedan od rijetkih stvaralaca koji je uspio da se afirmiše i opstane i kao umjetnik i kao pedagog.
Čiika Branko je bio čovjek tih, povučen, strogih patrijarhalnih načela kojima je do kraja života ostao vjeran. Takve vrijednosti je prenosio i učenicima.
Prema njima je imao neobičan pedagoško autoritativni pristup, kojim je nastojao da kod učenika stvori lijep i istrajan odnos prema umjetnosti.
Takav je bio i njegov pogled na umjetnost, što se primjećuje na njegovim slikama, na kojima je maslina kao vječno i istrajno drvo.
Pošto nije imao atelje, slikao je u učionici, za vrijeme ljetnjeg i zimskog raspusta, a nekad i popodne, kad nije bilo nastave.
Tako da znate da su svi ovi radovi, većinom, potekli iz naše škole i iz naše učionice-kazala je Danijela Drobnjak, profesorica likovnog vaspitanja u OŠ „Jugoslavija“.
