Bar, Crna Gora
23 Nov. 2024.
post-image

Slobodan Slovinić: Povratni putevi

U rubrici Stav danas prenosimo ekspoze "Povratni putevi" uglednog crnogorskog likovnog umjetnika i likovnog kritičara Slobodana Slovinića, predstavljen na Okruglom stolu “Značaj i refleksije umjetničkog stvaralaštva pripadnika crnogorske iseljeničke zajednice u Republici Srbiji za Crnu Goru, kao zemlju njihovog porijekla” u Podgorici u hotelu „Hilton“ 29. aprila

 

Autor: Slobodan Bobo Slovinić, slikar i publicista

Foto: Arhiva Feral.bar

 Uvažavajući značaj materije o kojoj govorimo, uz moje izvinjenje, a vaše dopuštenje, zamoliću vas da mi dozvolite da svoje izlaganje proširim i izvan planiranog tematskog okvira Konferencije.

Zapravo, rado ću obuhvatiti nešto šire prostore u kojima su povremeno ili stalno živjeli i stvarali neki naši znameniti umjetnici i svojim izuzetnim djelima doprinosili značaju kulture i umjetnosti u opštijem smislu.

Moramo se podsjetiti da je tome znatno doprinijelo i negdašnje stanje u Crnoj Gori, vrlo nezavidno, jer je vladao nedostatak škola za visoko umjetničko obrazovanje, zbog čega su umjetnici sa ovih prostora, u želji za sticanjem većeg znanja i umijeća, bili primorani da se školuju van svoje zemlje.

Neki od tih naših umjetnika ostajali su u sredinama gdje su se školovali, a da li je to bilo bolje i plodonosnije ili možda gore, da li bi za našu državu Crnu Goru bilo značajnije da su se nakon studija vraćali i podizali kulturno-umjetničke nivoe u svojoj zemlji, ostaje otvoreno pitanje.

Da razjasnim, kada je riječ o samim umjetnicima i njihovom razvoju, njihovim osobnim umjetničkim biografijama, značajnije je što su ostali u metropolama gdje su se školovali.

Međutim, brojni su primjeri mnogih umjetnika koji su povratnim putevima u svoju sredinu, žrtvovali vlastite karijere, radi punog doprinosa umjetničkom razvoju i nadgradnji prostora gdje su ponikli.

Ovom prilikom, navešću više crnogorskih umjetnika, ukazujući na značaj oba pravca, kako ostanka, tako i povratka svojim prostorima.

U tom kontekstu nezaobilazan je Petar Lubarda. Rođen je i školovao se na Cetinju, a usavršavao u Rimu i Parizu. Njegova umjetnost sazdana je na kulturi, istoriji, tradiciji i ambijentalnim vrijednostima Crne Gore.

Na Cetinju je sa Milom Milunovićem, formirao (1946) Srednju umjetničku školu i učestvovao u osnovanju Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore. Iako je ponikao i stvarao na crnogorskom prostoru, životni put i vlastitu umjetničku karijeru, ostvario je i okončao u Beogradu.

Živio je povučeno, skromno i intenzivno stvarao. Ipak, vlastitom patnjom, platio je cijenu dodijeljene mu vile na Dedinju i ateljea u centru grada. Iako je boravio i slikao u velegradskoj sredini, neprijatnosti su mu pričinjavale neke osobe, vrteći se oko njegove supruge.

Okitio se velikom slavom i brojnim nagradama kod nas i širom svijeta.

Tu je profesor i maestro Milo Milunović. Rođen je i školovan na Cetinju, usavršavao se u Monci, Skadru, Firenci i Parizu. Njegova lirsko-mediteranska djela, sazdana su na crnogorskom jugu, uz more i šljunkovite plaže.

Živio je i stvarao u Crnoj Gori, formirao je sa Petrom Lubardom Srednje umjetničke školu i Udruženje likovnih umjetnika na Cetinju. Rad nastavlja u Beogradu, gdje postaje profesor na Akademiji likovnih umjetnosti.

Živio je porodično, skromno i povučeno. Stvarao je i obrazovao umjetnike u svojoj majstorskoj radionici. Mijenjao je više mjesta boravišta: Cetinje, Budva, Beograd, Novi Sad, Zagreb.

U Zadužbini „Pavla Beljanskog“ u Vojvodini, bio sam u prilici da pregledam dio Milove prepiske sa nadležnim institucijama oko dodjele sredstava za život i rad.

Slavni maestro Milunović, molio je nadležne institucije kako bi mogao da živi i stvara. Zasluženo se okitio slavom i brojnim nagradama kod nas i u svijetu.

Nezaboravan je moćan i veliki Miodrag Dado Đurić. Rođen je na Cetinju, likovno se obrazovao u Srednjoj umjetničkoj školi u Herceg Novom i Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu.

Iako je u Francuskoj otpočeo da radi kao običan radnik u jednoj maloj grafičkoj radionici, svoju izuzetno uspješnu umjetničku karijeru, sazdao je u Eruvalu, nedaleko od Pariza, doživio je veliku slavu i dobio brojne nagrade širom svijeta.

 Ali, svakako treba istaći činjenicu da je maestro Dado, ukupno svoje stvaralaštvo emotivno gradio na djetinjstvu provedenom na Cetinju, kao i ostalim crnogorsko-istorijskim, kulturnim i tradicijskim vrijednostima.

*

Nesumljivo, sva trojica umjetničkih gorostasa doživjeli su izuzetne lične i društvene umjetničke domete i visoke nivoe, kako u Beogradu, Parizu tako i u drugim metropolama u svijetu.

Međutim, treba ipak promišljati i o drugim modulacijama. Da su se sva trojica, povratnim putevima, vratila u svoj zavičaj, u njemu živjela i stvarala, značajno bi se izmijenili parametri. Njihove personalne karijere, možda bi bile nešto siromašnije, ali bi likovno obrazovanje, kultura i umjetnost u Crnoj Gori bili na mnogo značajnijem nivou.

U takvom ozračju, treba apostrofirati imena više umjetnika, koji su se nakon školovanja u Beogradu, na Akademiji likovnih, ili primijenjenih umjetnosti, vratili u Crnu Goru i doprinijeli rastu u mnogim umjetničkim, kulturnim, obrazovnim i javnim oblastima.

*

Akademski skulptor Drago Đurović, osim izuzetnog klasicističkog stvaralaštva i brojnih spomenika, dao je veliki doprinos u obrazovno-likovnoj sferi. Bio je profesor u Srednjoj umjetničkoj školi u Herceg Novom, Višoj pedagoškoj školi u Nikšiću i na Akademiji likovnih umjetnosti na Cetinju.

Akademski slikar Vojislav Vojo Stanić, osim intimističkog i raspjevanog stvaralaštva, bio je uspješan profesor u Srednjoj umjetničkoj školi u Herceg Novom i Višoj pedagoškoj školi u Nikšiću.

Akademski slikar Nikola Gvozdenović Gvozdo, pored veoma uspješnog stvaralaštva, bio je i vrsni pedagog, neumorni profesor na Višoj pedagoškoj školi u Nikšiću i na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju.

Troica akademskih slikara: Đorđije Bato Pravilović, Luka Berberović i Darko Đurišić, osim značajnog stvaralačkog uspjeha, dali su veliki doprinos i u likovno-obrazovnoj sferi. Bili su profesori u Srednjoj umjetničkoj školi u Herceg Novom i Višoj pedagoškoj školi u Nikšiću.

*

Neizostavan je, nesumnjivo, akademski slikar Branko Filipović Filo. Rođen je na Cetinju, Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Beogradu. Stvarao je na Cetinju i u Budvi.

Bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti na Cetinju, svoju vrlo uspješnu karijeru dosegao je u Beogradu.

Izuzetan je i nezaobilazan, akademski skulptor Stevan Luketić. Rođen je u Budvi, likovno se obrazovao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti na Cetinju. Umjetničke uspjehe ostvario je u Crnoj Gori, Hrvatskoj i svijetu.

Takođe raritetan je akademski slikar i skulptor Vasko Lipovac. Rođen je u Kotoru, umjetnički se obrazovao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Stvarao je i dosegao zavidan uspjeh u Hrvatskoj, u Splitu i širom svijeta.

*

Povratnim putevima, nakon diplomirana na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beogradu, koristilo se više značajnih crnogorskih umjetnika, među kojima treba apostrofirati:

Akademski scenograf i slikar Velibor Bucko Radonjić. Rođen je u Podgorici, likovno i specijalistički (scenografija), obrazovao se u Beogradu. Po povratku u Podgoricu, otpočeo je da radi kao profesionalni scenograf u Crnogorskom narodnom pozorištu.

Bio je pionir stručnog scenografskog rada u Crnoj Gori. Likovnu karijeru ostvario je i kao uspješan slikar i grafičar u našoj zemlji.

Akademski enterijerista, slikar i publicista Slobodan Bobo Slovinić. Rođen je u Budvi, likovno i specijalistički (unutrašnja arhitektura), obrazovao se u Beogradu. Po povratku u Podgoricu, radio je u Republičkom zavodu za urbanizam i projektovanje.

Bio je pionir enterijerskog oblikovanja prostora i dizajna u Crnoj Gori. Predavao na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici. Uspješno se bavi, slikarstvom, grafikom i publicistikom (likovna kritika). Postigao je značajne uspjehe kod nas i u svijetu.

Akademska tekstilna i modna kreatorka Tinda Klisura Bulatović. Rođena je u Herceg Novom, likovno i specijalistički se (tekstil, kostim i moda) obrazovala u Beogradu.

Po povratku u Podgoricu, radila je kao dizajner tekstila i mode u Titogradskom tekstilnom kombinatu. Uspješno se bavila modnim dizajnom i slikarstvom.

*

U filmskoj umjetnosti, određeni broj crnogorskih stvaraoca, nakon umjetničkog obrazovanja u drugim sredinama: Zagreb, Beograd, Split, Novi Sad, ostali su da žive i stvaraju van Crne Gore. Među njima treba istaći:

Slavni sineasta, Dušan Vukotić. Rođen je u Podgorici, obrazovao se, živio i stvarao je u Crnoj Gori i Hrvatskoj. Formirao je čuvenu Zagrebačku školu crtanog i animiranog filma. Kreirao je broje igrane i crtane filmove.


Za svoj crtani film „Surogat“, nagrađen prestižnom nagradom „Oskar“ (1961), Američke filmske akademije. Jedini je Jugosloven koji je dobio tu znamenitu nagradu.

Sljedeći naš poznati sineasta, Vlatko Gilić. Rođen je u Podgorici, živio, obrazovao se i stvarao u Crnoj Gori i Vojvodini. Autor je brojnih dokumentarnih i igranih filmova.

Godine (1975), snimio je film „Kičma“, koji su američki producenti uvrstili među 10, najboljih filmskih ostvarenja u svijetu i predložili ga za nagradu „Oskar“. Nažalost, nije nagrađen.

Sineasta Veljko Bulajić, rođen je u Vilusima kod (Nikšića), školovao se u Nikšiću i Sarajevu, a stvarao je i živio u Crnoj Gori i Hrvatskoj (Zagreb). Autor je brojnih dokumentarnih i igranih filmova. Posebno su poznati njegovi filmovi sa tematikom iz Drugog svjetskog rata.

Kada se sagleda čitava plejada umjetnika stvaralaca, koji su rođeni u Crnoj Gori, a koji su se školovali i djelimično živjeli i stvarali u drugim sredinama, mora se primijetiti, da su im te zemlje brisale nacionalnost države u kojoj su ponikli i kvalifikovali ih vlastitim nacionalnostima.

Smatram da je ta uskogrudost, posesivnost i prisvojnost, trebala biti zamijenjena najrelevantnijim državljanstvom naše zajedničke zemlje Jugoslavije. Po mom shvatanju, mnogo je šire i značajnije biti jugoslovenski umjetnik, nego umjetnik neke manje članice.

No bez obzira na sve okolnosti, smatram da bi crnogorska istoriografija, obrazovanje, kultura i umjetnost bili daleko bogatiji, da je Crna Gora mogla stvoriti normalne uslove za život, rad i stvaralaštvo svim njenim značajnim umjetnicima.