Aligrudić: Penzioneri imaju pravo na aktivan i dostojanstven život
Izvor, foto: Barinfo
Autor: Vjera Knežević Vučićević/Nataša Vukadinović
Gost u emisiji Radio Bara ”Sunčanom stranom ulice“ koju uređuje i vodi Vjera Knežević Vučićević, bio je Ranko Aligrudić, direktor Fonda penzijsko invalidskog osiguranja (PIO).
Kako žive crnogorski penzioneri, da li je to život koji možemo okarakterisati kao dostojanstven?
-Volio bih da na ovo pitanje odgovorim krajnje pozitivno, da kažem „kako da ne“, međutim, nažalost vrlo često opominjem da su penzije danas u Crnoj Gori socijalna kategorija, što nikako ne bi smjele da budu.
Ovo automatski znači da ne možemo govoriti o dobrom standardu penzionera. Potkrijepiću to podatkom da prosječnu penziju u Crnoj Gori, koja iznosi 299 eura, prima preko 63.000 penzionera, od 128.000, koliko ima korisnika tog prava.
Sa kojim se problemima, osim onih koji se tiču niskih primanja, penzioneri još bore?
-Treba imati u vidu da je penzionerska, najranjivija kategorija stanovništva, zbog godina starosti, bolesti koje se podrazumijevaju u tom dobu, da imaju i velikih problema kada su u pitanju i nabavka ljekova, liječenje, oporavak, sticanje određenih prava…
Fond PIO nastoji da pomogne, a mislim da je jedan od njegovih ciljeva da, pored redovnog servisiranja prava iz penzijsko- invalidskog osiguranja, nastoji da im poboljša životni standard.
Ono što mora biti intencija svih institucija (Vlade, nadležnih ministarstava, Opštine) je da standard penzionera bude što bolji i da imaju više zanimacija, više mogućnosti da starost provode u aktivnom stanju.
Ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić je najavio da penzioneri od maja mogu očekivati povećanje penzije oko deset odsto. To je jedno od najvećih povećanja primanja za tu populaciju, a vijest koja je dodatno obradovala penzionere je da se na tome neće zaustaviti i, prema njegovim riječima, valja ponovo očekivati neko povećanje i u avgustu. Kako to komentarišete i postoji li bojazan da će ti najavljeni benefiti biti kratkog daha, ima li crnogorska ekonomija potencijal da to izdrži?
-Lično mislim da ima. Ovu tvrdnju zasnivam na tome da smo u prethodnoj godini imali deficit Fonda u smanjenom iznosu.
Ranijih godina on je bio u nekih 30 odsto, u prošloj godini je bio 21,7 odsto, što znači da je, pored ne baš sjajne privredne aktivnosti, Fond PIO ipak uspijevao da servisira isplate za svoje penzionere od izvornih prihoda, a to znači od plaćenih doprinosa u faktički 78 odsto.
To je, procjenjujem, vrlo ohrabrujuća vijest i na tome zasnivam optimizam. Kada je u pitanju usklađivanje penzija od 1. maja, koje je ministar najavio, treba reći da su prošle godine usvojene izmjene Zakona.
To usklađivanje je zakonska kategorija i ona se ranije svodila na usklađivanje penzija svakog 1. januara u godini. Način usklađivanja je podrazumijevao da se ona određuje na osnovu indeksa rasta zarada i indeksa rasta potrošačkih cijena iz prethodne godine, a te podatke je objavljivao Monstat.
Kako je prošle godine usvojen projekat „Evropa sad“, koji je automatski podrazumijevao povećanje plata za više od 17 odsto, bilo je sasvim očekivano da se to odrazi na kategoriju penzionera.
Međutim, usklađivanje je bilo 1. januara za 2,13 odsto, na osnovu podataka koje je Monstat objavio, što ne zadovoljava kriterijume penzionera, naročito nakon vijesti o povećanju plata u datom iznosu.
Prošle godine je takođe Skupština usvojila izmjene Zakona o penzijskom gdje je utvrdila da usklađivanje nije više 1. januara, nego i 1. maja i 1. septembra, što znači tri puta u toku godine.
Nas sljedeće usklađivanje očekuje 1. maja. Po nezvaničnim podacima, i ministar je to nagovijestio, to povećanje neće biti manje od deset posto. Ranijih godina povećanja nijesu bila veća od jedan ili dva procenta.
Hoće li to zadovoljiti interes penzionera, to će sve zavisiti od kretanja inflacije i kakav će biti rast potrošačkih cijena. Ja bih volio da vidim zadovoljne penzionere, jer 1. septembra će takođe da bude novo povećanje.
S obzirom da uporedni period nije više prethodna godina, nego prethodni kvartal, sada će usklađivanje penzija pratiti promjene u mnogo kraćem vremenskom roku.
Moramo biti svjesni da imamo jako puno korisnika penzija sa najnižim primanjima, koja se, koliko god da ih povećamo, drastično ne povećavaju, pa se zato i daju ova vandredna usklađivanja.
Naglašavam stoga da će od 1. septembra sa retroaktivnom primjenom od 1. januara, najniža penzija biti uvećana na 200 eura.
Svi korisnici koji sada imaju penziju nižu od 200 eura, primaće razliku od 1. janura (zajedno sa penzijom za septembar). To znači da če im 20. oktobra biti isplaćena razlika, a penzija dovedena na iznos od 200 eura.
Ko ima pravo na invalidsku penziju, koliko ona iznosi i kako se to pravo ostvaruje?
-Pravo na invalidsku penziju ima osoba koja zbog bolesti nije mogla da odradi svoj radni vijek i tada je potrebno da ispuni nekoliko uslova. Jedan je da ljekarska komisija to lice oglasi nesposobnim za rad.
Međutim, postoji i druga kategorija- djelimična invalidska penzija. To znači da ljekarska komisija osobu oglasi djelimično nesposobnom za rad, pri čemu bi ona imala 75 odsto pravo na penziju, a 25 odsto (dva sata dnevno) treba da radi.
Ljekarska komisija Fonda PIO, nakon što osiguranik podnese zahtjev za penziju, procjenjuje njegovo zdravstveno stanje. Potrebno je, takođe, da toj osobi radni staž pokriva najmanje 1/3 radnog vijeka.
Radni vijek se računa zavisno od toga koju školsku spremu ima- ako je osoba sa osnovnom školom, onda od njegove 20-te godine do godina života kada je na komisiji oglase nesposobnim, ako je završila srednju školu, to je od 23 godine života, a ako ima diplomu fakulteta, to je od 26-te godine.
Te penzije se automatski usklađuju. Način određivanja visine invalidske penzije je isti kao za ona lica koja ostvare pravo na starosnu, s tom razlikom što se, ako je osoba mlađa od 60 godina, smatra da nije mogla da odradi svoj radni vijek, pa mu se „dodaju“ određene godine staža.
U Baru je održana Skupština Udruženja penzionera na kojoj su usvojeni izvještaji o radu, Finansijski izvještaj za prošlu, kao i Plan rada za tekuću godinu. Koji su zaključci sa tog sastanka?
-Nije bilo neke velike rasprave, nažalost, penzioneri nijesu naučili da raspravljaju o svojim aktivnostima na način kako sam ja očekivao. Bilo mi je krivo kad sam vidio da je to u Baru toliko izraženo.
Da li su se ustručavali, ili je nešto drugo u pitanju, ne znam… Očekivao sam da mi postavljaju pitanja, da se interesuju za sve u vezi sa drugačijom metodologijom rada u Fondu PIO (koju ja pokušavam svojim saradnicima malo da nametnem), da promijenimo dosadašnji način rada i ustaljene prakse kad su penzioneri u pitanju.
Penzioneri imaju bukvalno četiri značajne aktivnosti na nivou Saveza i Udruženja penzionera Crne Gore. To su NVO organizacije koje nijesu shvatile da su skinute sa državnog budžeta, pa bi sada trebalo da promijene i svoj način rada.
Konkretno Bar je četvrti po broju stanovnika, ima 7.530 penzionera (što nije nimalo zanemarljiv broj- čini 6,63 odsto ukupnog broja penzionera u Crnoj Gori).
Prosječna penzija u Baru je 284,50 eura, što je za 4,94 odsto manje od prosječne penzije u državi, a ovaj grad, ipak, spada u bogatije opštine u Crnoj Gori. Očekivao sam da će biti više rasprave, jer je svrha mog dolaska bila upravo ta- da ih malo isprovociram i da vidimo gdje mi sa nivoa Fonda PIO možemo da poboljšamo neke prakse.
Naravno, ono što je do sada bilo dobro u radu Udruženja penzionera, Saveza penzionera, nećemo da prekidamo, ali želimo da unaprijedimo rad i otvorimo neke nove mogućnosti. Želim da podcrtam da je budžet u prošloj godini, rashodna strana i prihodna strana, bila skoro oko milion eura.
Radi se zgrada u Baru za penzionere, što je vrlo značajno. Oni to ističu kao nešto ekstra, a ja bih to shvatio kao nešto što će u budućnosti da bude sasvim normalno. To je predivna, humana akcija, pokušaj da se penzionerima koji su stvarno u stanju socijalne i stambene potrebe, riješi pitanje krova nad glavom…
Penzionerima organizujemo odmor i rekreaciju po povoljnim uslovima, bez kamate, u više rata u našim odmaralištima u Ulcinju i na Žabljaku („Gorske oči“), te u Institutu u Igalu. Naše odmaralište u Ulcinju je na nivou četiri zvijezdice, renovirano, sa bazenom, dvije saune, dvije hidromazažne kade, a radiće preko cijele godine.
Objekat na Žabljaku takođe pripremimo, renoviramo, u nastojanju da omogućimo što više sadržaja za penzionere. Obezbjeđujemo i zimnicu- jagnjad i suhomesnate proizvode. To smo prošle godine obezbijedili u saradnji sa Savezom i Udruženjem penzionera, Ministarstvom poljoprivrede, Investiciono- razvojnim Fondom, na način što participiramo u cijeni tih proizvoda.
Pokušavamo da ostvarimo dva cilja- da penzioneri dobiju jeftinu zimnicu po povoljnim uslovima i da otkupimo viškove proizvoda. Međutim u protekloj godini tog viška nije bilo, jer je turistička sezona „pojela“ grla stoke…
Nama je bio cilj da proizvode otkupimo od naših proizvođača, ali smo prošle godine na taj način mogli da obezbijedimo svega polovinu potrebnih grla. Organizujemo i socio-humanitarnu pomoć koju je Vlada programom utvrdila preko Ministarstva finansija i socijalnog staranja i Fonda PIO prema penzionerima sa najnižim primanjima.
Od prošle godine je promijenjena metodologija, pa je Fond PIO u saradnji sa Ministarstvom finansija i socijalnog staranja isplatio jednokratne pomoći za penzionere koji su primali najniže ili prosječne penzije. Jednokratne pomoći su opredijeljene u decembru prošle godine i prije nekoliko dana.
Nije moja zasluga, ne želim time da se kitim, zaslužni su Upravni odbor Fonda PIO, nadležno Ministarstvo finansija i socijalnog staranja i menadžment Fonda PIO.
U decembru 2021. godine za 4.271 korisnika penzije iz Bara isplaćena je jednokratna pomoć, na način što je za one sa najnižim penzijama (tada je bila 147 eura), isplaćeno po 100 eura, a za penzionere koji su primali od najniže do prosječne (tada je bila 293 eura), isplaćeno je 30 eura.
Dakle, od ukupnog broja penzionera u Baru za 56,72 odsto je isplaćena jednokratna humanitarna pomoć. Ranije je to bilo u jako malom broju, a od iznosa koje su dobijali od Saveza, korisnicima penzija su isplaćivali po 30-tak eura.
U ovoj godini, u martu je isplaćeno po 50 eura za 4.712 korisnika do prosječne penzije (sada je prosječna 299 eura), odnosno 62,57 odsto ukupnog broja penzionera u Baru. Mislim da je ovo pravedniji i bolji način, jer je mnogo veći broj korisnika dobio jednokratnu pomoć.
Na Skupštini sam rekao da je bolje i da damo onome ko ima neka druga primanja, pa mu ovo ne bi pripadalo po tom socijalnom uslovu, nego da ne dobije ogroman broj onih koji su u stanju socijalne potrebe. Mislim da je čisto pravedniji odnos i da je ovo objektivnije, jer sada nemamo subjektivno pravo da mi to „dijelimo“.
Na osnovu objektivnog parametra dobijaju oni čija penzija ne prelazi prosječnu. Naravno, ja to uvijek kažem, taj ljudski momenat treba da prevlada, pa onaj kome nije potrebno može te pare uvijek da pokloni onome kome jeste.
Ima li takvih slučajeva?
-Za sada ne, možda ima i ljudi koji ne žele da se to javno publikuje. Naš narod je vrlo solidaran, a to se vidi kad se pokrenu neke akcije tog tipa.
Neophodno i pravilno je da država preko svojih institucija brine o socijalnim kategorijama, pa apelujem sa pozicije direktora Fonda, da je socijalni fond dužan da se napravi razlika između ljudi koji su u stanju stvarne potrebe i onih koji faktički imaju niske penzije, ali ostvaruju primanja po drugim osnovama.
Vratimo se na, kada su barski penzioneri u pitanju, najvažniju aktivnost- rješavanje stambene problematike.
-Javno sam pohvalio inicijativu izgradnje stambene zgrade u Baru i baš mi je drago da će nekoliko barskih penzionera da riješi stambeno pitanje upravo preko tog projekta. Međutim, i na Skupštini u Baru sam pomenuo slučaj Desanke Kandić, koja je bila na rang listi za dobijanje stana.
Ona nije imala sredstava, ili nije mogla da obezbijedi sredstva za participaciju koja je nužna, iako se ti stanovi dobijaju po povoljnim uslovima. Ti stanovi se daju ljudima u otkup, opština je dala plac i obezbijedila komunalije, na čemu sam u ime Fonda PIO vrlo zahvalan.
Fond PIO, Ministarstvo i Vlada su dali pozamašna sredstva, sklopili su ugovor sa izvođačem da se napravi ta zgrada. Kao što to kod nas obično biva, bila su potrebna dodatna sredstva da se finansijska konstrukcija zaokruži, pa su se radili aneksi i aneksi…
Ta gospođa je bila na rang listi, očekivala je stan, ali nije imala sredstava da uplati ratu. Nakon što su je komisija i UO Udruženja penzionera Bara skinuli sa rang liste, uputila je meni, kao direktoru Fonda i UO Fonda predstavku da se žalila na tu odluku.
Ja sam taj slučaj uzeo kao paradigmu da nijesmo pogodili suštinu ove akcije- jako je lijepo da se penzionerima pri kraju životnog vijeka, koji se nalaze se u stanju socijalne riješi stambeno pitanje, ali nije dobro što nijesu sve kategorije uzete u obzir.
Bilo je važno da mi obezbijedimo za sve, a ne samo onima koji imaju sredstava za učešće u participaciji.
Kako to riješiti?
-Promjenom metodologije prilikom realizacije ovakvih projekata. Mi faktički to preuzimamo, usaglašavamo se sa UO Fonda PIO i nadležnim ministarstvima da promijenimo metodologiju izgradnje tih stanova.
To više ne smiju da rade NVO organizacije kao što su savezi Udruženja penzionera. To mora da radi ili Fond PIO kao državni organ, ili Ministarstvo, Vlada ili opština, ili svo troje.
Šta će biti sa gospođom Desankom?
-Mi smo zadužili naš pravni tim da prouči pravnu situaciju u vezi sa tim slučajem. Meni je rečeno da stanova više nema, da je stan koji je njoj bio namijenjen dat nekom drugom, taj neko drugi koji je takođe bio na listi oslobodio je taj stan, i onda je taj stan dat kao kompenzacija izvođaču radova za izmirenje tih sredstava.
Pitanje je pravne problematike kako i na koji način, je li tu preskočeno nešto u samom postupku. Ona je faktički svojom stambenom situacijom zasluživala da dobije taj stan, nije imala sredstava da učestvuje, nije mogla da obezbijedi za participaciju…
Mi moramo da kažemo da stanove nećemo davati u otkup, nego na korišćenje- da ih oni koriste dok su živi. Na taj način bi stan, kada penzioner završi životni vijek, bio vraćen Fondu PIO ili opštini, ili državi. Onda bi ga dobio novi penzioner.
Kakve su povratne informacije na taj predlog?
-Mislim da su povoljne. Ja sam bio na nekoliko skupština i ono što je već recimo praksa u Bijelom Polju jeste da je tamošnje Udruženje penzionera upravo tako radilo- davali su stanove u zakup.
To se pokazalo kao vrlo dobar model. Htio bih da sugerišem, ne samo penzionerima i Fondu PIO i Udruženjima, nego i Opštini Bar, da prave stanove za socijalne slučajeve, za penzionere, za neke mlade ljude koji će da dobijaju stanove po povoljnim uslovima u zakup.
Plaćali bi minimalnu zakupninu, pa ukoliko stvore uslove da kupe stan na tržištu i oslobode sebe i porodicu plaćanja zakupa, a do tada da znaju da imaju sigurnost i krov nad glavom. Mislim da je Bar idealan za upravo taj način raspodjele.
Bar svakim danom ima sve veći broj stanovnika, investitori grade i zarađuju, zakupnine su jako velike, cijena stana je u Baru poprilična. Mi smo imali puno primjedbi u Podgorici u vezi sa izgradnjom stanova.
Po nezvaničnim podacima 38 odsto stanova je prije useljenja dato na prodaju, jer su ih dobijali ljudi koji su faktički imali stanove. Oni su zarađivali. Zamislite da dobijete stan po cijeni od recimo 350 eura po metru kvadratnom, a ovdje je cijena stana preko 1.000 eura.
Ako taj stan preprodate po cijeni od 800- 900 eura po metru kvadratnom, ogromna je zarada, a suština nije pogođena. Mi moramo da mijenjamo metodologiju i ovo je upravo jedan od načina i tu ćemo sigurno istrajati.
Iako je tome teško stati na put, Vi procjenjujete da nije neizvodljivo?
-Apsolutno nije neizvodljivo. Najteže je promijeniti neke navike. Na skupštinama penzionera, osjećam određeni otpor prema nekim promjenama i novitetima koje želimo da unesemo. Ovo je 21. vijek, mi nastojimo da što više ljudi ostane na tržištu rada, da što duže ljudi koji su u penzijama budu aktivni, da mogu da se uključe.
Mislim da je uzaludna priča ako nemamo aktivnosti, prateće institucije koje će sve ovo da podrže. U Udruženju penzionera, u penzionerskoj populaciji imamo profesore, doktore, ljude koji bi bili spremni da vode državu, pa mi je prosto žao da se ti ljudi malo više ne uključuju upravo u ove institucije.
Ovo sada jeste NVO organizacija, promijenjen joj je status, nema više monopol koji je ranije imala. Bilo je sasvim normalno da se Savez penzionera i Udruženje penzionera povežu sa Fondom PIO i obrnuto.
Međutim, mi sada moramo da brinemo i o penzionerima koji nijesu članovi Saveza i Udruženja, koji ne plaćaju članarinu. Imamo i Udruženje vojnih penzionera, a mi kao Fond PIO moramo da brinemo o svima njima i kad sklapamo ugovore, sporazume, sklapamo ih u ime svih.
O svima vodimo računa, s tim što su članovi Udruženja i Saveza najbrojniji i oni po tom osnovu faktički crpe i najviša prava i sredstava. Ipak, pokušavamo da im malo promijenimo metodologiju.
Pitanje je zašto se, recimo, u Baru ne bi radio Dom starih u korelaciji privatno- javnog partnerstva, gdje bi participirali Fond PIO, Vlada, Ministarstvo finansija i Socijalnog staranja, Opština Bar i neko od privatnika koji bi to gradio?
Mislim da nam se primiče vrijeme kada mladi o starijoj populaciji ne mogu ili nemaju vremena da vode brigu. Na drugoj strani, starija populacija hoće društvo, aktivnu starost, druženje, pravilan tretman.
Penzioneri su najodgovornija kategorija stanovništva, država mora da ima poseban respekt prema njima, oni su prvi u izmirenju obaveza uprkos niskim penzijama. Fond PIO će nastojati da vodi računa o poboljšanju životnog standarda penzionera, i mi to radimo na sve moguće načine.
Kada se po Zakonu odlazi u penziju, koji uslovi se moraju ispuniti?
-Ima nekoliko uslova za penzionisanje- osnovni za žene i za muškarce Za žene je 64 godine života, i najmanje 15 godina staža, odnosno 66 godina života i najmanje 15 godina staža za muškarce. Za žene drugi uslov u ovoj godini jer je klizni, pa se povećava svake godine za po tri mjeseca.
Najmanje 37 godina i tri mjeseca staža, i najmanje 57 godina i tri mjeseca života. Za muškarca ima prije vremena starosna penzija- 62 godine i tri mjeseca života, i najmanje 15 godina staža.
Da li se isplati poći u penziju kada je samo jedan od uslova ispunjen?
-Sve zavisi od toga kolika vam je bila zarada i koliko imate staža. Za obračun visine penzije su u ovoj formuli neophodna tri parametra. Dužina staža, gdje se svaka godina staža računa kao jedan (mi smo nekad računali da je puni staž 40 godina), sad možete poći i sa 60 godina (ko ima benificirani, ko je rano počeo da radi i sa 15 godina staža, što više staža to je bolje za vašu visinu penzije.
Lični koeficijent- to je vaša prosiječna plata u odnosu na prosječnu platu na nivou Crne Gore. Od 2020. je faktički uvedeno da se ¼ najnepovoljnijih godina izuzima, što je, mislim u zadnjih 10-12 godina najbolje vrijeme za odlazak u penziju.
Do kraja 2030. važiće ovaj uslov da se jedna ¼ najnepovoljnijih godina izuzima. Lični koeficijent se dobija tako sto se za svaku godinu koja se uzima za penzijski osnov vaša zarada upoređuje sa prosječnom zaradom na nivou Crne Gore iz te godine- što bolji prosjek to je bolje za vašu penziju.
Treći parametar je vrijednost penzije za jedan lični bod koji donosi Upravni odbor Fonda PIO. Objavljujemo ga kao zvanični podatak i on je jednak za sve. Ova tri parametra- što više staža, što bolji lični koeficijent i vrijednost penzije za jedan lični bod, određuju vašu penziju.
Penzije nažalost nijesu tako sjajne, to moram da priznam, penzija u Crnoj Gori, sa ovolikim brojem niskih, je socijalna kategorija sto nikako ne bi smijelo da bude. Penzije bi morale da budu odraz vašeg ulaganja u Fond PIO- koliko ste ulagali tokom svog radnog vijeka da toliko dobijate.
Nažalost ne može da bude uvijek tako, pojavi se nešto što se zove „lex specialis“, što znači da se za neke kategorije omogućava odlazak u penziju mimo opštih propisa. To nam malo kvari nivo, upravo iz razloga što se tim kategorijama ljudi, za koje zakonodavac i država procijene da su bili od posebne važnosti za državu, omogućava da mogu mlađi da pođu u penziju, pod povoljnijim uslovima, da im se daje jednogodišnji prosjek, startno uvećanje od 20 ili 30 odsto na penziju…
To je nešto na šta što zakonodavac ima pravo i možda malo mijenja ustaljeni način kako mi doživljavamo sistem penzijsko-invalidskog osiguranja.
Šta se dešava ako je, recimo, zaposleni dobio otkaz nekoliko godina pred penzijom?
-Fond PIO priznaje samo onaj staž za koji postoje uredni dokazi da je plaćen doprinos. Što se tiče Fonda PIO tu moramo da budemo jasni- Zakon nam ne omogućava bilo kakvu pomoć.
Prestanak radnog odnosa zbog stečaja nema veze sa Fondom PIO, osim ako to nije regulisano sa našim propisima da im je to neka povoljnost za odlazak u penziju prije opštih uslova za penzionisanje.
Kakva je praksa, da li firme u Crnoj Gori poštuju Zakon, da li uplaćuju poreze i doprinose? Šta se dešava kada osoba koje ispunila oba uslova sazna da joj nisu bili uplaćeni doprinosi recimo za cijelokupan radni staž, da ima nekih rupa?
-U Fondu PIO imali smo, nažalost duge periode krize, inflacije, gašenja firmi, pa je bilo teško rješavati socijalne slučajeve i tu kategoriju nezaposlenih, tako da je jako puno ljudi bilo na Biroima rada.
Vlada je povezivala nekima staž tamo gdje je uslov za penziju da Fond rada izmiri te obaveze. Jedna od varijanti jeste da firmama koje ne mogu da izmiruju za sve zaposlene, preko agencije za mirno rešavanje radnih sporova, bude omogućeno da pojedinačno rješavaju za one koji su podnijeli zahtjev za penziju, a nijesu im isplaćeni porezi i doprinosi za određene godine.
Na kraju ću Vas zamoliti da uputite poruku penzionerima u Crnog Gori i u Baru.
-Ja ću svima da poželim dobro zdravlje. Kad je u pitanju Udruženje penzionera i penzionerska populacija u Baru, volio bih da ovo bude jedno od najboljih udruženja u Crnoj Gori i da pokušamo da pomognemo koliko se može.
Sugerišem da moraju da nađu mnogo bolju kopču sa predstavnicima Opštine, pokušaju da unaprijede svoj život, da se što više ljudi uključi u aktivnosti Udruženja penzionera i, naravno da im, u saradnji sa Fondom PIO omogućimo što ljepšu starost-.
- Tagovi:
- Bar
- Penzioneri
- Ranko Aligrudić
- Fond PIO
