.JPG)
Apel Banke hrane: Ne okrećimo glavu od beskućnika
Foto: Banka hrane
Iz Banke hrane Crne Gore danas su uputili apel crnogorskoj javnosti i institucijama da se ne okreće glava od beskućnika i problema u kojima se oni nalaze i u kojima mukotrpno žive.
Volnterke ove humanitarne organizacije ukazale su na slučaj beskućnika Sava Pantića iz Bara, slabog zdravstvenog stanja, koji “ živi u kućerku sagrađenog od dasaka pokrivenog ceradom,ispod krošnje drveta” , te preživljava zahvaljujući pomoći NVU Žene Bara” koje hrane 12 beskućnika.
-Mi, volonterke Banke hrane, čitavu deceniju našeg aktivnog volonterskog rada pronalazili smo beskućnike u vagonima, na željezničkoj stanici, u ulazima zgrada, na klupama u parkovima kao i dvorištima zgrada.
Javnosti je poznat slučaj kada smo zajedno spašavali u veoma hladnoj zimi, dva beskućnika koji su duže vrijeme živjeli u napuštenom gradskom toaletu u blizini jedne banke u centru Podgorice.
Iako su beskućnici u Crnoj Gori još od 2013. Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti prepoznati kao posebno ranjiva kategorija lica, do danas nijesu postignuti adekvatni uslovi za njihovu zaštitu-saopštila je predsjednica Banke hrane Marina Medojević.
Ona podsjeća da po našem uređenju socijalne zaštite beskućnici treba sami da se jave nadležnim centrima za socijalni rad da bi bili evidentirani, dodajući da su ljudi koji se nađu na ulici “često neinformisani o svojim pravima, a psihički nerijetko ranjeni”.
-Mnogo njih nema potrebna dokumenta kako bi imali osnov za neku pomoć u sistemu socijalne zastite.
Nemaju zdravstvenu zaštitu, pa su često bolesni . Njihova kuhinja je kontejner, čak i u doba pandemije, nažalost.
Dobri ljudi pomažu ali to nije dovoljno. Jednokratna pomoć države ne rješava problem-ističe Medojević.
Iz Banke hrane napominju da ne postoji evidencija beskućnika u Crnoj Gori, “a gore od toga je da ne postoji Sklonište za beskućnike na nivou države”.
-U martu 2019. zatvoreno je Prihvatilište za beskućnike u Podgorici. Sekretar Sekretarijata za socijalno staranje rekao je tada da je ono zatvoreno jer je pilot projekat pokazao da je održavanje finansijski neodrživio.
To nije smjelo da se desi.
Banka hrane je pomagala hranom i higijenskim sredstvima prvo privatno sklonište za beskućnike u Podgorici, kao i drugo koje je bilo pod okriljem glavnog grada.
Sklonište se moze organizovati na nekom od prostora koji se ne koriste, a takvih je u gradu mnogo i time uštedjeti novac za kiriju što je bio jedan od problema opstanka Skloništa u glavnom gradu.
Beskućnici se mogu hraniti u Narodnim kuhinjama-sugeriše Medojević.
Kao pozitivan primjer u ovoj priči, ona ističe opštinu Pljevlja gdje se od 2010. kao sklonište koristi adaptirana napuštena kuća u kojoj boravi sedam osoba kojima je obezbijeđen ogrijev.
Ove osobe u njemu borave od otvaranja, “pa se zapravo radi o objektu socijalnog stanovanja, a ne privremenog zbrinjavanja ugroženih osoba”.
-U Domu starih Risan otvorena je prihvatna stanica za smještaj odraslih i starih lica i beskućnika. Kapacitet je svega četiri kreveta što, naravno, ne može biti dovoljno za čitavu Crnu Goru.
Beskućnik Rajko Kujović iz Podgorice, dugogodišnji dijabetičar kojem se u posljednje vrijeme pogoršao i vid, najavio je ranije da će danas započeti štrajk glađu ispred Centra za socijalni rad u Glavnom gradu.
On je morao strajkovati glađu da bi se država okrenula prema njemu i smjestila ga u Dom za stare u Bijelom Polju.
Prihvatiliste ne smije da bude sekundarna obaveza države, kao ni servisi koje socijalna i zdravstvena zaštita mora da pruži, svima koji su odbačeni ili su dovedeni u stanje siromaštva i neizvjesnosti.
Crna Gora može mnogo bolje. Potrudimo se-zaključila je predsjednica Banke hrane Crne Gore Marina Medojević.
