Nikola Demirović čuva barsku "ferik" jabuku
Izvor: Dan
Autor: Dragan Stojanović
Foto: Privatna arhiva
Rasadnik "Demirovićˮ smješten u naselju Mirovica u blizini Stare masline, već godinama je dobro poznata lokacija mnogima. Vlasnik Nikola Demirović već 12 godina vodi rasadnik,koji je naslijedio od oca Vinka, koji sada pomaže sinu.
Nikola se brižno i marljivo bavi proizvodnjom kvalitenog saksijskog sadnog materijala - ukrasnog baštenskog bilja i voćnih vrste autotohnog kontinetalnog i mediteranskog voća, čiji su kvalitet mnogi već otkrili.
Kad je posao u pitanju želi i nastoji biti u korak sa novitetima, znanjem i trendovima, pa je dio vremena posvetio učenju i modernizaciji rasadnika.
– Otac je gajio i sada gaji veliku ljubav prema ovom poslu. Ništa mu nije bilo teško da uradi, provodeći vrijeme sa njim zainteresovao sam se za ovaj posao.
On je još 1980. godine imao rasadnik, a kako je završio srednju Tehničko-poljoprivrednu školu, imao je i nešto uskustva, sam je kalemio voćke.
I tada i danas smo se trudili da održimo stare barske autohtone sorte, kao što je stara "ferik" jabuka, mala duguljasta, koja miriše i dugo traje – kaže Nikola Demirović.
Za poljoprivredu se opredjelio 2010. kad je ostao bez posla. Kad je počeo da prodaje sadnice iz očevog rasadnika, kad je uvidio je da to veoma unosan posao.
– To je veoma ozbiljan posao. Takođe, traži i dosta ulaganja, ali i znanja. To je i jedan od razloga što sam završio voćarstvo na Biotehničkom fakultetu u Baru, pa imam zvanje inžinjera voćarstva – kaže on.
Naš sagovornik ističe da je danas rasadnik "Demirović", zahvaljujući očevom i njegovom angažovanju, postao poznat.
– Rasadnik zahtijeva puno truda i rada. Mora sve na vrijeme biti zaliveno, rasađeno. Uložio sam u sistem za navodnjavanje i materijale. U pitanju je više vrsta automatskog navodnjavanja.
Kompjuter mi mnogo pomaže, jer sam pratim zalivanje cijelog prostora rasadnika. I ne moram da budem tu i gubim vrijeme, a i smanjuje troškove, sam isključuje navodnjavanje, pa i vodu štedi – ističe on.
Kaže da je zalivanja najneophodniji i najzahtjevniji dio posla u rasadniku. Ali, ne žali se, voli da radi, sve mu je nadohvat ruke - oko kuće, a kako je rastao uz biljke to ga opušta.
Predlože svim mladim ljudima, naročito onima koji ne mogu da dođu do posla, da se okrenu poljoprivredi.
Udarno vrijeme u rasadniku je od januara do marta, kada se pripremaju suprata, saksije, đubrivo, reznice i sjeme. To sve treba završiti do polovine marta.
Zatim se sve što se zasadi održava vodom, u očekivanju da rasadi početkom aprila krenu da se rastu i razvijaju se - olistaju. Prodaja sadnica traje preko cijele godine, i to kod kuće.
– Od kad je zavladala pandemija korone ljudi su se sve više okreću selu. Vraćaju se svojim imanjima. Počeli su više i da sade.
Vjerovatno da tu ima i straha za egzistenciju. Traže razne voćne vrste i sadnice, i sve se više izdvaja za poljoprivredu – dodaje Demirović.
I kao što u rasadniku proizvodnja ne smije da se prekida, tako se Nikola Demirović nada da će tradiciju od njega i oca nastaviti oni koji dolaze.
Znanje stiče i preko interneta
Nikola je puno naučio u kontaktima sa ljudima i kolegama preko interneta.
– Dosta sam kolega upoznao i stekao prijatelja na internetu. To mi je pomoglo za sticanje novih znanja i nekih novih inovacija i tehnologija, kao na primjer, kako koristiti suptrate, koju zemlju, koje đubrivo...
Tražio sam često savjete i naravno dobijao. U Albaniji, Srbiji, pa i šire, ima mnogo ljudi koji puno znaju i bave se profesionalno ovom djelatnošću – kaže on.
