Bar, Crna Gora
5 Oct. 2024.
post-image

Par redova o turizmu


Aleksandar Dragićević je turistički poslenik i aktivista koji živi na relaciji Žabljak– Australija. Turizmom se u zemlji i inostranstvu bavi 15 godina a prethodnih sedam godina bavi se planinskim i ruralnim turizmom. U rubrici Stav prenosimo njegov pogled na mogući razvoj situacije u domaćem turizmu.

.......................................................................................................................

Kako direktno ili indirektno svi u Crnoj Gori zavisimo od turizma (25 posto BDP), prirodno je da se pitamo - šta će biti sa sezonom?

Na ovo pitanje niko ne može dati tačan odgovor, uzevši u obzir da niko ne zna kada će doći do ublažavanja mjera u Evropi i kada će se otvoriti granice. Ali, možemo koristiti već dostupne podatke da pretpostavimo kakva kretanja na tržištu da očekujemo u ovoj godini, a i u budućnosti. Pokušaću da uprostim moja skromna mišljenja o tome gdje se crnogorski turizam sada nalazi i gdje može biti.

Domaći turizam ne može i neće spasiti ili značajno pomoći turističku privredu

Prema podacima Monstata za 2018, ukupan broj ostvarenih noćenja u Ctnoj Gori bio je 12.930,334, od toga su domaći gosti ostvarili 486.524 ili 3.76 posto. Zbog naglog pada platežne moći zbog epidemije, privremenog zatvaranja najvećeg dijela privrede, prirodne potrebe individue da se u vremenima ekonomske krize odriče luksuza, možemo očekivati još manji broj u 2020.

Ono do čega će neminovno doći kako bi se privukao domaći turista, jeste pad cijena kako u kolektivnom, tako i u individualnom smještaju. Čak i u slučaju da nekim čudom broj iz 2018. poraste pet puta, i tada bi prihodi od turizma bili ispod deset posto od ostvarenih u 2018. godini(pad cijena, niska platežna moć...)

Pad cijena globalno

Po podacima WTO (Svjetske turističke organizacije) predstavljenim krajem marta, očekuje se globalni pad prihoda od turizma od 20-30 posto . Očekivano je da će ove projekcije rasti kako se budu uzimali u obzir vrijeme trajanje pandemije, kao i nova žarišta u SAD, UK i pojedinim zemljama EU. Kako bi destinacije privukle što veći broj turista, očekuje se i pad cijena.

Turističke destinacije kao što su Italija ili Španija nijesu adekvatno reagovale na pandemiju na samom početku i poruke haosa i propasti zdravsvenog sistema su obišle svijet, samim tim ugrozile su reputaciju njihovog turističkog brenda. Očekivano je prvo od njih, pa onda i od svih ostalih, da znatno obore cijene smještaja, a onda i svega ostalog. Za očekivati je da uz državne subvencije pad cijena bude preko 30 špsto. Čak i destinacije u našem okruženju kao što su Hrvatska, Grčka ili Albanija, uskladiće cijene sa turističkim tržištem.

Kako bi bili konkurentni cijenom, i turistički poslenici u Crnoj Gori moraće regulisati cijene, ali, tu će biti potrebne subvencije ili smanjenje poreza od strane države, zbog izuzetne sezonalnosti. Preko 80 posto turističkog prometa ostvari se u julu avgustu i septembru, pa je i generisanje profita prilagođeno trajanju sezone. Ako se zacrtani prihodi ne ostvare u ova tri mjeseca, kompanije ne mogu redovno poslovati, isplaćivati zarade i servisirati troškove do sljedeće sezone.

Ovdje ne pričamo o kreditima za likvidnost sa kratkim grejs periodom, već o beskamatnim kreditima sa dugim rokom otplate i grejs periodom od 2-4 godine, bez toga-većina se neće oporaviti.

. Uticaj mjera na turističku privredu

Sasvim je jasno da ukoliko bude turističke sezone 2020. nećemo imati redovno stanje. Moraće se poštovati makar tri mjere - fizička distanca, maske i rukavice, i neće biti masovnih okupljanja. To će biti vrlo problematično za kruzing turizam, avio-prevoznike i velike hotele. Turisti će generalno tražiti objekte sa što manje gužve, što više izolovane od spoljnog svijeta, sa što manje interakcije sa ostalim gostima.

Tu se vidi šansa za Crnu Goru i šansa za privatni smještaj srednje i više klase, vile, etno i eko-sela, seoska domaćinstva. Individualni smještaj u Crnoj Gori broji preko 70 posto ukupnih kapaciteta. Šansa za manja mjesta sa plažama, sela i za do sada nevalorizovane ili malo valorizovane destinacije-Prokletije, Sinjajevina, Durmitorski kraj, mala mjesta i sela na primorju, turističke aktivnosti i turističke proizvode sa minimum fizičkog kontakta kao što su planinarenje i ostale aktivnosti koje ne uključuju 20-50 osoba zatvorenih u autobusu više sati. Brojne turističke agencije moraće se prilagoditi i umjesto mass turističkih obilazaka usmjeriti se na individualne ture.

Avio industrija je u velikom problemu: Luftahanza na primjer svakih deset minuta gubi po milion eura, a bila je primorana i da ugasi Germanwings - niskobužetnog avioprevoznika sa 33 aviona. Zbog gužvi na aerodromima i epidemiološkog rizika u samim avionima, realno je očekivati da će se veliki broj turista odlučiti da na putovanje pođe svojim automobilom, ili da automobil iznajmi iako im to ranije nije bilo u planu.

Posebnost destinacije

U Crnoj Gori nijesmo uspjeli da iskoristimo posebnosti u samoj turističkoj ponudi i da ih valorizujemo na pravi način. Iako je za očekivati da u godinama pred nama dođe do smanjenja broja turista na globalnom nivou, ova izuzetno loša situacija može donijeti i nešto dobro.

Želja za putovanjima i odmorom će uvijek postojati, bez obzira na krizu. Naš je posao kao građana, turističkih radnika i nadležnih da ubijedimo turistu da kao destinaciju za odmor poželi baš Crnu Goru.

Održivi razvoj je odgovor na ovaj izazov. Domaći proizvodi, domaća proizvodnja, planinski turizam, pravilna valorizacija Nacionalnih parkova i UNESCO lokaliteta, rafting, kanjoning, fly fishing, farm stay, sakupljanje ljekovitog bilja, posmatranje ptica, ronjenje, planinarenje, višednevno kampovanje, eko kampovi ... Sve su to posebnosti na jednom malom prostoru kao što je Crna Gora.

Do sada nijesmo previše pažnje usmjeravali ka njima već je sva "valorizacija" bila usmjerena ka dolasku što većeg broja ljudi za 90 dana vrhunca sezone u par mjesta na primorju. Turista će u godinama pred nama moći da bira između bezbroj jeftinih turističkih resorta na plažama, hotela sa all inclusive uslugom u pola cijene, mnogo većeg kvaliteta ili standarda nego što mi imamo, ali, ono što neće imati je pravi i jedinstven doživljaj prirode, sela, mira i tišine.

Nema puno zemalja koje mogu ponuditi divlju ljepotu uživo, a ni jedna to nema na malom prostoru kao Crna Gora. Imamo veliku šansu da konačno turizam počnemo od nule i da ga ovaj put razvijamo na pravilan i održiv način a ne stihijski i betonizacijom. Drugi put nam se ova šansa neće pružiti.

 Prekvalifikacija kadra

Crna Gora muku muči sa nedostatkom kadra u turizmu, svake godine uvozimo na desetine hiljada sezonskih radnika, a naši zaposleni odlaze u inostranstvo zbog generalno loših uslova i malih plata. Ovo je prava prilika da se u vakuumu između dvije sezone organizuje prekvalifikacija, pa da zaposlimo domaće kvalitetne kelnere, kuhinjski staff, recepciju, još više turističkih vodiča, organizujemo kurseve njemačkog, engleskog, kineskog, francuskog jezika za sve zainteresovane...

...Ali, da to ne uradimo stidljivo kao što je to bio slučaj do sada, već agresivno, kako bi svi razumjeli koliko je važno da , koliko je to moguće, svaki cent koji se zaradi u Crnoj Gori ostaje u Crnoj Gori i da benefit ima kako domaći poslodavac, tako i radnik, a i gost koji će imati uslugu na većem nivou. Potrebno je uvesti institut stalnog sezonskog radnika, kako zbog sezonalnosti ne bismo svake godine gubili izbrušen kadar koji odlazi u inostranstvo jer zimi nema primanja u Crnoj Gori.

-----------------------------------------------------------------------

Ovo su razmišljanja turističkog radnika koji bi sada sa svojim gostima vilenio po Durmitoru, vodio ih da muzu krave, piju vodu sa izvora i gledaju kako se pravi sir i kako sviće zora u srcu planine...

Ja moj poziv mnogo volim i uživam u onome što radim.

Turizma će biti uvijek - manje ili više -i mi moramo da naučimo kako da turizam radi za sve i kako da svi od njega imaju koristi. To treba da nam je osnovni cilj u periodu pred nama.