Objavljeni “Snovi na javi” Aleksandre Đurović
Foto: Nekazano
Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ poslije male pauze izazvane koronavirusom nastavilo je rad objavljivanjem knjigu poezije „Snovi na javi“ Aleksandre Đurović, učenice barske Srednje ekonomsko ugostiteljske škole (SEUŠ)
-Aleksandra Đurović je jedna od veoma talentovanih učenica SEUŠ. Aleksandra je napisala veoma lijepu knjigu poezije koja nosi simboličan naslov “Snovi na javi”.
Nadamo se da je ovo samo početak ostvarivanja njenih snova i raduje nas činjenica da smo joj u tome pomogli– kazao je Labud N. Lončar, predsjednik udruženja Nekazano.
On je podsjetio da je saradnja SEUŠ sa Udruženjem “Nekazano” duga i uspješna, u sklopu koje su objavljivani radovi učenika u časopisu “Nekazano” i u knjizi ljubavne poezijie “Pjesnik – Svetionik”. 
-Za potrebe SEUŠ štampali smo i specijalno izdanje časopisa “Nekazano” br. 8 u kojem su objavljeni literarni i likovni radovi učenika i nastavnika škole, zahvaljujući novčanoj pomoći kanadskog haiku pjesnika Majkla Dadlija-rekao je Lončar.
Književnik Goran Radičević u recenziji ove knjige između ostalog je naveo da Aleksandra u svom narativnom stvaranju “svjesno ili nesvjesno žrtvuje simboliku i za izražavanje emocija koristi deskripciju”.
-Mlada autorka to radi veoma uspješno, pa se, čitajući, premještamo iz pjesme u pjesmu kao da je njena zbirka pjesama ustvari jedna dugačka poema u kojoj je više davanja nego uzimanja.
Deskripciju koristi i da kanališe svoj izraz kako bi se izbjeglo ponavljanje emotivnih slika.
Strukturom svog pjevanja Aleksandra uspijeva da izbjegne opalescentnost ali ne upada ni u zamku hermetičnosti.
Uspijeva da ostane iznad očekivanih normi estetike istovremeno iznenađujući čitaoca nečim novim.To novo u njenim pjesmama jeste pjevanje emocija bez prenaglašenosti.
Nešto što me je obradovalo dok sam čitao njenu poeziju jeste to da su gramatičke strukture Aleksandrine poezije sasvim u skladu sa kompozicijom njenih pjesama ( i prozaida) tako da stvaraju jedan svojevrsan ritam od početka do kraja zbirke.
Nije to pjevljivost već ritam nabujalih emocija mladosti koji se ponavlja iz pjesme u pjesmu.
Mišljenja sam da poezija Aleksandre Đurović može dobiti svoje mjesto prvenstveno u krugovima omladine ali u u srcima nas starijih koji smo možda i zaboravili na neke emocije iz rane mladosti i čitanjem ove zbirke možemo da djelimično vratimo sebe u one dane kad je ljubav bila jedno od primarnih osjećanja-zapisao je Radičević.
Aleksandra Đurović (18) učenica је trećeg razreda JU SEUŠ, a piše poeziju već tri godine
- Tagovi:
- Nekazano
- Labud Lončar
- SEUŠ
