Bar, Crna Gora
4 May. 2024.
post-image

20. februar, Svjetski dan socijalne pravde

Foto: Banka hrane

Socijalna pravda se definiše davanjem istih šansi svima i to tako da svako, u zavisnosti od svojih sposobnosti, na najbolji mogući način uzme učešće u društvu i to bez obzira na socijalno porijeklo. Oni koji ne mogu jer su bolesni, stari ili nemaju zaposlenje, ne svojom voljom, moraju biti zaštićeni i dobiti pomoć, saopštila je predsjednica Banke hrane Marina Medojević povodom 20. februara, Svjetskog dana socijalne pravde.

Socijalna slika u Crnoj Gori je sumorna, čak i po zvaničnim podacima.

Svaki četvrti radno sposobni stanovnik Crne Gore nema posao a skoro svaki četvrti živi u nemaštini , kažu  zvanični podaci Banke hrane.

-Ljudi žive u nedostatku hrane pa se javila opravdana potreba za otvaranja Narodnih kuhinja u skoro svim većim gradovima.

Socijalno ugroženim treba hrana a na drugoj strani se velika količina hrane baca, koja bi mogla biti iskorišćena za ishranu. Ništa se ne radi da se iskoristi ovaj potencijal.Rasipanje hrane je problem države Crne Gore.

Socijalnih prodavnica, u kojima bi bilo moguće, prema broju članova porodice, količinski dobiti besplatno, osnovne životne namirnice i higijenska sredstva i dalje nema, kao ni besplatne užine za djecu koja su socijalno ugrožena, kao mjera umanjenja siromaštva, za šta se Banka hrane zalaže od 2010. -

Iz Banke hrane ukazuju da država ni u vrijeme korona krize nije uvela nove servise podrške socijalno ugroženima, niti je olakšala sticanje prava na korišćenje postojećih, “što je nezamislivo za državu socijalne pravde”.

-Odavno je konstatovana ozbiljna pojava ciklučnog siromaštva što ipak nije uslovilo sistemsku podršku porodicama koje žive u nemaštini.

Njihova djeca i dalje odustaju od školovanja zbog siromaštva, pa danas siromašna djeca su skoro pa izvjesno su siromašni roditelji sjutra.

Osim ovog javljaju se i mnogi drugi problemi koje su posledica života u siromaštvu.

Jednoroditeljske porodice lišene alimentacije i dalje kubure sa istom problemima nedostatka sredstava za život i nemogućnosti da koriste servise socijalne zaštite, jer nisu korisnici socijalne pomoći. 35 odsto jednoroditeljskih porodica se nalazi u zoni siromaštva.

Panzioneri najveći dio svoje panzije koriste za održanje uglavnom narušenog zdravlja jer država nema mehanizme da im pomogne u nabavci neophodnih lijekova i prioritetnim ljekarskim pregledima.

Njihova ishrana je jednolična i ne zadovoljava potrebe ljudi u ozbiljnim godinama. Kod nas,  ne postoje socijalne penzije, kao mjere zaštite životnog standarda najstarijih građana koji žive u nemaštini-ukazuje Medojević.

Nezaposleni su najpogođeniji siromastvom, 43 odsto njih je u zoni siromaštva, nemaju nikakvu pomoć sistema što govori o socijalnoj nepravdi, dodaju iz Banke hrane.

-Korisnici socijale grcaju u nemoći da se prehrane, plate obaveze od izuzetno niske pomoći države .

Samo ove navedene kategorije ljudi čine trećinu stanivnika Crne Gore za koje država nema interesovanje da im pomogne.

Socijalno ugroženi su uglavnom stambeno neobijezbijeđeni a imamo više stanova nego porodica u Crnoj Gor, što govori koliko smo država socijalno pravedni.

Socijalnih stanova ima malo, što nije sličaj sa državama socijalne pravde koje obezbjeđuju ugroženima socijali stan ili nadoknadu troškova zakupnine prostora u kome žive.

Energetska solidarnost je uglavnom nepoznanica u našoj državi. Ljudi ostaju bez struje u 21 vijeku jer teško izmiruju račune zbog nemaštine.

Umanjenje računa za struju je jedino moguće kod korisnika socijalne pomoći, što se jako teško stiče jer treba zadovoljiti čitavih 15 kriterijuma-navodi se u saopštenju Banke hrane.

Prema istim navodima, prirodni priraštaj je u većini opština negativan a 70 odsto mladih želi da napusti državu.

-Posao se i dalje teško nalazi regularnim putem. Ne radimo ništa da olakšamo mladim roditeljima podizanje djece.

 Država bi morala da oslobodi ili barem umanji porez na dječiju hranu, opremu za bebe, obuću i odjeću. Naknada po rođenju djece za nezaposlene majke je i dalje mala.

Broj socijalno ugroženih građana se povećava, a država smanjuje sredstva za socijalnu pomoć i traži načine kako da smanji broj korisnika.

U budžetu za 2022.  za materijalno obezbjeđenje porodice umjesto 13,8 miliona eura, koliko je iznosilo u 2021, opredijeljeno je 12,5 miliona što je smanjenje od 9,83 odsto-ističe Medojević.  

-Ipak za putovanja, koktele, gorivo, telefone Ministarstvo finansija je u budžetu izdvojilo 20 miliona koje će koristiti državni sluzbenici i ministri.

Razlika u prioritetima je očigledna-.

Oko 40 odsto stanovništva Crne Gore bilo je u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, pokazali su podaci Evropskog instituta za statistiku (EUROSTAT) za 2020.  

-Kada se uporedi koliko ljudi prima novčanu socijalnu pomoć koja se kreće od 70,43 eura za jednu osobu do 133,90 za porodicu sa pet ili više članova, sa ukupnom brojem ljudi koji žive u riziku od siromaštva, vidi se koliko ima onih koji ne ostvaruje prava na novčanu socijalnu pomoć, što govori o socijalnoj nepravdi-ukazuju iz Banke hrane, uz konstataciju da socijalna pravda kod nas “stanuje samo na papiru”.

-Od programa “Evropa sad “najugroženiji stanovnici Crne Gore-nezaposleni, korisnici socijalne pomoći i penzioneri nemaju ništa, što je skandalozno.

Socijalno odgovorne države imaju poseban senzibilitet prema najugroženijima i upravo odnos prema njima govori o državi socijalne pravde.

Dječiji dodatak nakon šeste godine prima samo trećina djece koja žive u nemaštini.

Dječiji dodatak bi mogao biti mjera umanjenja nejednakosti među djecom kada bi bio dostupan svima, a njegova visina zavisila od visine primanja roditelja-dodaje se u saopštenju.

Za socijalno ugroženu djecu, kažu iz Banke hrane, dječiji dodatak bi morao biti neuporedivo veći jer od njega bi djeca trebalo da zadovolje ono što druga djeca imajju : hranu, obuću, odjeću, školski pribor, udžbenike nakon osnovne škole, prevoz, ukoliko im država ne može obezbijedi servise koje bi zadovoljili njihove  osnovne potrebe koje spadaju u ostvarenje osnovnih ljudskih prava.

-Čitavih 85 odsto roditelja sa osnovnoškolskim obrazovanjem je u zoni siromaštva, što dovoljno govori koliko je važno ulagati u obrazovanje djece. Dokazano je da se obrazovanjem siromaštvo smanjuje.

Zašto ne osnujemo Fond za školovanje djece iz socijalno ugroženih porodica? Ima li išta preče od umanjenja siromaštva djece i brige za njihovu budućnost u Crnoj Gori

Socijalne kartone imamo, ali se oni ne koriste kako treba, što je početna tačka za otklanjanje problema.

I dalje ima zloupotreba u ostvarivanju socijalnih prava, što je trebalo biti onemogućeno socijalnim kartonima. Institucije moraju imati međusobnu komunikaciju da bi imali jedinstvenu nacionalnu socijalnu sliku.

Strategija za borbu protiv siromastva je neophodna i vremena za odlaganje, nema-zaključila je predsjednica Banke hrane Marina Medojević.