Migracije u suprotnom smjeru: Iz Njemačke na barsku rivijeru
Autor: Radomir Petrić
Foto: Radomir Petrić/Feral.bar, privatna arhiva
Nije vijest da Crnogorci migriraju u Njemačku, u potrazi za boljim životom, ali, da Njemci dolaze u Crnu Goru istim povodom-svakako jeste.
To dokazuje i priča Toma Drosta, profesionalnog muzičara iz Ahena, koji je početkom godine sa svojom porodicom četiri sedmice boravio na barskoj rivijeri.
Cilj-upoznavanje sa životom u Crnoj Gori, odnosno, procjena mogućnosti preseljenja na naše primorje...
-Za nas profesionalne, kao i za ulične muzičare u Njemačlkoj je sada veoma teška situacija zbog pandemije.
Sviranje na javnim mjestima nisu dozvoljena zbog antiCOVID mjera, to traje već dvije godine, a za našu profesiju-to je zaista dug period-počinje priču za Feral.ba Drost.
Tom je multi-instrumentalista, a za sebe kaže da živi od muzike, i da je „one man band“-svira mnogo različitih instrumenata prilikom svojih nastupa na otvorenom, pri tome i pjeva, a pomaže mu ćerka Ronja Luka koja takođe pjeva i svira gitaru.
Rodom iz Dizeldorfa, Tom je u Crnu Goru došao nakon dugotrajnog razmišljanja šta da radi, suočen sa ugroženim prihodima od muziciranja.
-Jedan moj drugar, takođe Njemac, kazao mi je da treba da obavezno pođem u Crnu Goru koja je veoma lijepa, a nepoznata zemlja, rekao je- „Tu možeš da radiš ono što želiš“, kao i da su na snazi epidemiološke mjere, poput onih u Njemačkoj, ali, da nisu toliko stroge-nastavlja Tom.
U Bar su sa njim na „probnih mjesec dana“ došli supruga Hedvig, te ćerka Ronja i njen partner Artur, koji su došli iz Kelna.
Život u COVID doba nije lagan ni njemačkim muzičarima
-U Njemačkoj ima toliko mnogo antiCOVID mjera, a mijenjaju ih skoro svakog dana, mnogo je kontrola, pravi haos!
Znate, ne možete da mijenjate pravila igre svaki dan, ona moraju biti striktna i ustaljena. Samo tako se može igrati utakmica, ali, ako ih neprestano mijenjaju, onda kažem sebi-Izlazim iz igre, ovo je opterećenje za mozak-obrazlaže napuštanje domovine Drost.
Neposredno pred odlazak kući, on je kazao da još nije donio konkretnu odluku da li će se preseliti u Crnu Goru:
-Sve je još pomiješano... Ponekad sam svirao na plaži, ponekad vozio do planina, uživao sam u prirodi, zaista je lijepo ovdje kod vas.
Bila je ovo jednomjesečna proba, u Njemačkoj ću uzeti u obzir sva ova iskustva, onda ću odlučiti šta i kako dalje.
Možda povratak u Bar, možda odlazak na neko drugo mjesto-dodaje Tom.
U prve impresije koje je stekao u Crnoj Gori, ubraja klimu, „za ovo doba godine temperature od 13 do 20 stepeni Celzijusa su sjajne, ne treba vam mnogo odjeće“, šali se Tom i dodaje da je Crnogorsko primorje jedno od najsunčanijih mjesta gdje je ikad bio.
-Imati petnaest dana zaredom sunce, pa to je divno! U Njemačkoj je u ovo doba godine i hladno i mračno-ističe Tom.
Ronja je ukazala da joj se sviđa život na moru, da ovdje „ima mnogo različitosti“, da su planine u neposrednoj blizini plaža....
-Skadarsko jezero je prelijepo, a i vaše sunce, kad sija, zagrije vam srce ovdje, Artur i ja smo došli iz Kelna gdje je neprekidno velika gužva i buka, a ovdje, u Virpazaru, na velikoj vodi okruženoj planinama, pa vi možete da čujete tišinu!-oduševljena je Ronja.
„Crna Gora medijski nevidljiva u Njemačkoj“
Artur dodaje da Crna Gora jeste mala zemlja, ali, „zato ima sve- i more i planine“.
-Vaši pejzaži su izuzetno lijepi. U jednom momentu kao da vidim malo Italije i malo Hrvatske istovremeno, a opet, sve je jedinstveno-napominje Artur.
On dodaje da „kao ni većina Njemaca“ nije imao predstave šta je Crna Gora i gdje se nalazi, prije nego što je dospio na naše primorje.
-Crne Gore nema ni u TV reklamama, ni u novinskim oglasima, nigdje ništa do sada nisam vidio, sem onoga za čim sam sam tragao na internetu.
Kod nas se vrlo rijetko u medijima nešto može vidjeti ili čuti o Crnoj Gori-dodaje Artur
Troškovi života: Prodavnica skupa, restoran jeftin, ali,, čudi cijena ribe
Hedvig je sebe u šali predstavila kao-majku, a iz njenog ugla se i moglo čuti najviše poređenja života u domovini i u Crnoj Gori.
-Što se troškova žvota tiče, sve zavisi: u prodavnicama su cijene kao u Njemačkoj, što navodi na razmišljanje, ali, što se tiče restorana, cijene su veoma prihvatljive.
Ipak, moram reći da sam očekivala da riba bude jeftinija-kaže Hedvig.
Njeni doživljaji Crne Gore imaju i vizuelni, ali i socijalni aspekt:
-Naročito mi se sviđaju vaša mala sela u unutrašnjosti, u zaleđu plaža. Nebo je ovdje tako plavo! Ljudi su prijateljski nastrojeni-ističe Hedvig.
Kulinarski dio razgovora dopunio je Tom, napominjući da mu se posebno svidio restoran „Stela“ u Dobroj Vodi.
-Imaju sjajan meni i kuhinju, a pri tome baš pristojne cijene. Naravno, ima na primorju i veoma skupih restorana-napominje Tom.
Crnogorci da se ne plaše da govore strane jezike
Nakon pozitivnih utisaka, ova njemačka porodica je prenijela i neke stvari koje su im zaparale oko. Tom je odmah akcentovao da su ljudi ovdje „nesigurni da pričaju engleski, ili neke druge jezike“.
-Kao da se plaše. jer nisu sigurni u svoje znanje jezika, pa smo često imali konverzacije govorom tijela i mimikomistakao je Tom.
Hedvig j ekazala da joj se nimalo ne dopadaju nezavršene građevine „ za koje s eodmah vidi da su već dugo napuštene“, a , makar kad su Njemci u pitanju, nezaoblazne su bile i primjedbe na račun otpada.
-Plastike i drugog otpada je svuda, jer ljudi ne vide mjesto gdje da ih odlože, malo je kontejnera. Opet, u prodavnicam stalno pakuju proizvode u plastične kese, koje onda vidimo uokolo, na polju ili na granama-ističu Artur i Ronja.
Ipak, sve ove opaske, u sjenci su lijepih impresija.
-Ko zna, možda se ubrzo opet vidimo-kazao je Tom na kraju razgovora za Feral.bar.
