Interkulturalnost i pluralnost osnova milenijumskog trajanja Ulcinja i Bara
Izvor, foto: Ul info
Autor: Mustafa Canka
Područje gradova Ulcinja i Bara je svojevrstan mikrokosmos sa milenijumskim iskustvom društvenih, etničkih, vjerskih i jezičkih raličitosti.
To je i danas pluralistička zajednica u kojoj koegzistiraju narodi (Crnogorci, Albanci, Srbi, Bošnjaci/Muslimani, Romi i Egipćani, Hrvati), govore mnogi jezici i u kojoj su zastupljene sve monoteističke religije.
Živjeti na jednom ovakvom prostoru znači osjetiti kretanje koje je u dodiru sa istorijom. A održati se i razvijati moguće je samo zahvaljujući velikoj mobilnosti, vitalnosti, dinamičnosti i otvorenosti tradicije kao takve.
Iako su pogranična društva sklonija podjelama i konfliktima, ovđe se pokazalo da je, čak i kada u okolini bijesne ratovi, ovo region interakcije i razmjene.
Interkulturalna tradicija, svakodnevni kontakti, pobratimstva, kumstva, prijateljstva i poznanstva bili su jači od sila mržnje i krvomutnje, pa i onda kada se to nije mnogo dopadalo raznim civilnim vlastima ili manipulatorima vjerskim i narodnosnim osjećanjima.
Naravno da je tokom istorije postojalo vjersko i etničko suparništvo, asimilacija, borba za uticaj i ljudske duše. No, i oni koji su mijenjali svoje identitete, nijesu u potpunosti napuštali i zaboravljali nasljeđe prethodnih identiteta.
-Ako smo promijenili vjeru, krv nijesmo. Bog je jedan, samo mu se na raziličite načine molimo- govorili su dobri Mrkojevići.
A identitet je, prije svega, društvena veza pojedinca i kolektiva, odnosno zajednice. U toj zajednici su naša braća, komšije, rođaci, prijatelji, susjedno selo.
Zato je identitet ovđe bio u pravilu višeslojan i zato ljudi nijesu bili vjerski fanatici.
I kao takvi bili su mnogo više vezani za zemlju i prostor nego za naciju ili vjeru. Istorijski, Ulcinjani i Barani su se više ponosili svojim urbanim nego etničkim identitetom, pa je to razlog što su tokom cijele povijesti strastveno branili svoja komunalna prava.
Etika suodgovornosti i etika suživota različitih kultura i vjera, uz kolektivno sjećanje, bile su i jesu vitalna snaga ovih zajednica i gradova.
To znači prihvatanje svih naših identiteta ne smatrajući da oni jedni druge isključuju.
I vazda imajući u vidu da demokratija i sloboda (a sloboda je, kako je primijetio de Tokvil, prirodno stanje malih društava) pretpostavljaju toleranciju.
Njihova je slobodna volja i odluka bila da svoj prostor, svoje gradove i svoje krhke živote na ovom prolaznom svijetu zaštite od vlastitih destruktivnih moći birajući solidarnost i saradnju kao najbolje kohezivne elemente zajednice.
Čuveni hrvatski povjesničar Milan Šuflaj primjećuje da se na ovom prostoru u Srednjem vijeku ostvarila albansko-slovenska simbioza, što je kasnije uticalo na ublažavanje etničkih razlika.
Na ovim temeljima, uz očuvanje jedinstva, ravnopravnosti i pravde za sve stanovnike, gradovi su mogli opstati.
Bez obzira ko su i odakle su došli, koje su vjere, rase ili boje kože, kojeg socijalnog statusa bili njihovi stanovnici.
Dakle, u ovoj predivnoj bašti dovoljno je prostora za svaku ružu (vjeru, naciju, jezik, kulturu, civilizaciju).
One stoljećima imaju svoje sadržaje, mirise i obrise, i daju lijepe plodove. Ta pluralnost, uz otvorenost za novo i naprednije, osnova je milenijumskog trajanja ovih gradova.
Upravo su duh i praksa interkulturalizma temelji opstojnosti Bara i Ulcinja.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta promocije interkulturalizma u Ulcinju i Baru, koji finansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija (MJUDDM), iz Fonda za podsticanje medijskog pluralizma i raznovrsnosti medija
- Tagovi:
- Mustafa Canka
- Ulcinj
- Bar
- Interkulturalnost
