Bar, Crna Gora
28 Mar. 2024.
post-image

Tužno odsustvo skulpture

Izvor, foto:Pobjeda

Autor: Adrijana Đorojević

 Postavljanje savremenih umjetničkih skulptura u javni prostor važno je iz više razloga - mogućnost neposrednog doživljaja djela od šireg auditorijuma, oplemenjivanje javnih površina, neposredni uticaj na društveni i kulturni život u sredinama u kojima su postavljene…

 Pobjedini sagovornici - vajari Ivanka Vana Prelević, Ivana Radovanović, Marko Petrović Njegoš i Nikola Radonjić slažu se u jednom - u Crnoj Gori nema dovoljno savremenih umjetničkih skulptura u javnom prostoru. Predlažu načine na koje se to može promijeniti, a govore i o važnosti ,,useljavanja“ vajarskih djela u urbana tkiva crnogorskih gradova.

Deficit

 Marko Petrović Njegoš smatra da je u cijeloj Crnoj Gori porazno malo umjetničkih skulptura.

- Od ukupnog broja skulptura, 40 odsto bih uklonio jer njihov kvalitet ne zaslužuje privilegiju prezentacije širokim masama - kazao je Petrović Njegoš.

Njegova koleginica Ivana Radovanović sličnog je mišljenja.

- Imamo jedno tužno odsustvo moderne skulpture i tužno prisustvo neutemeljenih kvaziakademskih tvorevina - smatra Radovanović.

Njihovo mišljenje o defictu skuptura u javnom prostoru dijeli i Nikola Radonjić.

- Može se reći da sa se ističu projekti koji su vezani za crnogorski identitet, neki su izuzetno kvalitetni i pošteno istretirani, a neki nijesu ponos za struku. Meni su najmiliji i najubjedljiviji radovi koji su ostali iz SFRJ. Što se tiče savremene skulpture, ona u javnom prostoru postoji, uglavnom se radi o donacijama vajarskih kolonija ili ,,produktima“ raznih projekata koji su realizovani u minulim godinama - istakao je Radonjić.

Ivanka Vana Prelević takođe smatra da zastupljenost skulptura u eksterijeru crnogorskih gradova nije na zavidnom nivou.

- Pažnja se polaže više na spomeničku, dok savremene skulpture ima na samo par mjesta. Pored obilježavanja istorijskih događaja podizanjem prigodnih spomenika, treba podjednako raditi i na oslikavanju današnjeg trenutka kroz postavljanje savremenih skulptura u javne prostore - navela je Prelević.

Rješenje ovog problema naši sagovornici vide na razne načine. Marko Petrović Njegoš smatra da komisija koja bira temu i mjesto izlaganja mora biti sastavljena od kompetentnih pojedinaca iz oblasti istorije, arhitekture, umjetnosti…

- To bi bio prvi korak. Drugi korak je da je konkurs legitiman, marketinški ispraćen, sa korektnim rokom za sprovođenje idejnog rješenja, kao i realizaciju. Smatram da Crna Gora ima veliki broj dobrih vajara koji bi na profesionalan način odgovorili ovakvom izazovu, tako da ne moramo uvoziti vajare iz inostranstva - kazao je Petrović Njegoš.

Ivanka Vana Prelević smatra da bi uz predstavnike opštine, tim stručnjaka iz različitih oblasti (urbanista, arhitekta, pejzažni arhitekta, istoričar umjetnosti, skulptor) trebalo da pokrenu niz dugoročnih akcija koje će imati cilj da uspostave institucionalnu angažovanost za vizuelni identitet urbanih sredina.

- Njihov posao bi podrazumijevao detektovanje i mapiranje određenih gradskih tačaka pogodnih za umjetničke intervencije. Skulpture u javnom prostoru često nailaze na početni otpor najšire javnosti, a za njihovu sudbinu, osim dobre početne ideje, posebno je važna podrška struke, kao i gradskih vlasti koje obično stoje iza takvih naručenih projekata. Za takve projekte neophodno je da neko čvrsto stoji iza njih i vjeruje, jer umjetnici sami mogu samo da maštaju. Istakla bih, kao dobar potez, nedavno sproveden projekat ,,Mikro 020“ kroz koji će se uređivati mikro-lokacije u Podgorici, u cilju afirmacije umjetničkih sadržaja na javnim površinama - navela je Prelević.

Nikola Radonjić smatra da skulptura u javnom prostoru nikad nije dosta, ali da uvijek treba voditi računa o odnosu kvantitet/kvalitet.

- Veoma je bitno gdje se stavlja umjetničko djelo, da li je ono u komunikaciji sa okruženjem i kako stoji u odnosu na okolinu. Velika je greška koncentrisati veliki broj skulptura na malu površinu, a određene djelove grada zanemariti - smatra Radonjić.

I on je kao pozitivan primjer pomenuo projekat ,,Mikro 020“ koji, kako je kazao, ima potencijala da oplemeni grad, a cilj mu je sređivanje urbanih džepova u Podgorici, odnosno prostora koji su zaboravljeni i napušteni.

Parkovi, tragovi

Radonjić smatra da ima puno javnih površina na kojima bi se moge postaviti savremene umjetničke skulpture.

- To su parkovi, vidikovaci, gradski trgovi itd. Ako je koncept dobar i ima održivu priču, ne postoje granice za kreativno djelovanje, svaka zelena površina, ugao zgrade može biti pogodno mjesto za skulpturu u prostoru ili instalaciju - kazao je Radonjić.

Prelević smatra da, kada su javni prostori u pitanju, nema ograničenja na koje bi umjetnici mogli odreagovati.

- To zapravo zavisi od inspiracije svakog umjetnika ponaosob. Svakako su prostori trgova i parkova, zbog svoje aktuelnosti, zanimljivi za umjetničku reakciju. Pozicioniranje skulpture u ovakvim prostorima određeno je sadržajem koji se nalaze u njima, koji ih karakterišu (objekti i vegetacija), kao i kretanje i ponašanje ljudi. Slično je i sa ulicama i mostovima, s tim da je njihovo doživljavanje kraće, u prolazu. Za umjetnike može biti veliki izazov i recikliranje napuštenih i devastiranih prostora, dajući im novo značenje i namjenu - kazala je Prelević.

Ona podsjeća da se grupa njenih skulptura, pod nazivom ,,Ritual“, nalazi ispred službenog ulaza zgrade Crnogorskog narodnog pozorišta, a postavljene su 1998. godine.

- Učestvovala sam 2013. godine na ,,Međunarodnom vajarskom simpozijumu“ u Skadru, u sklopu projekta prekogranične saradnje. Među ostalim i moja skulptura je postavljena u parkovskom prostoru Skadra, na obali Bojane. Tom prilikom isklesala sam skulpturu u kamenu - istakla je Prelević.

Više skulptura Petrovića postavljeno je u javnom prostoru.

- Jedna od njih se nalazi u Japanu (Tojama), druga u Skadru, treća u Danilovgradu, četvrta u Budvi i peta je nedavno postavljena u Hillside parku, Portonovi, zahvaljujući firmi ,,Star-landscape arhitecture & construction“ - kazao je on.

Rad Radovanović prepoznat je u različitim zemljama širom planete, u Finskoj, Kipru, Bugarskoj, Italiji, Austriji, SAD…

- Natrag dobijam energiju da dalje komuniciram oblike i sadržaje. Vjerujem u transcedentalnost skulpture i ubijeđena sam da ona reprezentuje vrijednosti izvan vremena - kazala je ona.

Prelević podsjeća da se rado odazivala raznim inicijativama i projektima koji su joj pružali mogućnost da odreaguje u javnom prostoru i gotovo svi su bili angažovani.

- Međutim, to su bila privremena rješenja. Smatram da su ovakve inicijative jako korisne, ne samo da bi skrenule pažnju na određene teme iz društvenog života, već i da bi omogućile mapiranje za buduće trajno djelovanje - istakla je Prelević.

Važnost

Petrović Njegoš smatra da figuralni (istorijski) spomenici posvećeni istorijskim ličnostima, piscima, pjesnicima, vojskovođama nastali tokom druge polovine 20. vijeka predstavljaju najveće kulturno blago.

- Svjedoci smo da u svijetu već duži vremenski period klasičnu figuraciju preuzima apstraktna forma. U cilju pospješivanja turistički zanimljivih sadržaja ministarstva turizma i kulture Crne Gore trebalo bi aktivnije da sarađuju sa vajarima kako bi naša zemlja odisala nevjerovatnim primjercima moderne apstraktne skulpture. Olako prihvatanje sponzorstava pojedinaca koji na svoju ruku biraju temu i umjetnika uvijek će nas voditi ka, ako ih mogu nazvati, skulpturama nalik Kalimeru - smatra on.

Radonjić ističe da bi zahvaljujući savremenoj skulpturi, u kombinaciji sa pejzažnom arhitekturom i pametnim urbanizmom, Podgorica izgradila imidž grada koji brine o svojim građanima tako što im čuva zelene površine.

- Što više skladno pozicioniranih mjesta koja su oplemenjena savremenim skulpturama podigla bi moral građana. Podgoričani vole da se hvale svojim mjestima kojima su privrženi jer su dio njihove svakodnevice. To su mjesta okupljanja na kojima se komentarišu svakodnevne teme. Pogledajmo kakvi su parkovi kada obilazimo gradove po Starom kontinentu. Ti gradovi su puni detalja koji pričaju priču o mjestu i karakteru njihovih žitelja - naveo je Radonjić.

Prelević smatra da se kroz plastično oblikovanje javnih prostora razvija likovna kultura stanovnika.

- Tako se utiče na stvaranje umjetnički obrazovane sredine, zbog čega je skulptura neodvojivi dio savremenog urbanizma. Skulptura, zbog svoje specifičnosi, oblika i značenja posjeduje atraktivnost koja doprinosi otkrivanju i afirmaciji određenih prostora što može pozitivno da utiče i na turizam - kazala je Prelević.

Prema riječima Radovanović, skulptura je medijum komunikacije, a ona nam je svima neophodna.

- One jesu prošlost, kao i budućnost. Ovdje je neophodna kao podsticaj generacijama, a ne samo uspomena. Nemati Muzej savremene umjetnosti, kao ni moderne skulpture u našem okruženju jeste poruka odustajanja od budućnosti. Jedna zapuštenost i stagnacija - poručila je Radovanović.

Mi gradimo spomenike, spomenici grade nas

Ivana Radovanović podsjeća da se Josip Broz Tito interesovao za sve grane umjetnosti, pratio je izdavačku djelatnost, nije propuštao da pročita dobru knjigu, rado je odlazio u pozorište, zanimalo ga je slikarstvo i skulptura, volio je muziku...

- Na putu razvitka jedne velike zemlje, postojala je ideja i u teoriji i u praksi o kulturnom uzdizanju. Težilo se visokom stepenu materijalne kulture, društvenog razvoja i ujedno duhovne kulture. Sklad koji je postojao među ove tri stvari očitavao se kroz krilaticu: „Mi gradimo spomenike, spomenici grade nas“. Mislim da je poruka jasna - istakla je Radovanović.

,,Zakašnjeli“ spomenici i poklon-skulpture

Ivana Radovanović ističe da smo svjedoci postavljanja klasično figurativnih spomenika istorijskim ličnostima, koji nijesu podignuti u vrijeme kojem stilski i ideološki pripadaju jer nije bilo prilike, vremena i volje da budu postavljeni.

- Iako je veliki broj tih ličnosti ostavio nesumljiv trag u crnogorskoj istoriji i kulturi, ta činjenica ne čini smislenim i opravdanim postavljanje ovakvog tipa klasičnih skulptura, danas zakašnjelih. Tako da danas na sceni imamo ,,zakašnjele“ spomenike i poklon-skulpture bez kritičkog razmatranja, gdje skulptura nalazi bilo koje mjesto u bilo kom otvorenom prostoru. Vidno je i tako se i čita, da nam nedostaju inovacija, igra, rizik, kritičko i korektivno mišljenje - smatra Radovanović.