Priče o ljudima i maslinama (III): Pozrnica
Izvor. Maslinada
Autor: Čedo Ratkovič
Lov je bio pasija za sve nas u porodici. Od mog oca Ilije sam krao lovačku pušku i išao na šljuke, grlice i divlje golubove u Masline Novakovića u Rapu, a kasnije u Bartulu i Suminu.
U vrijeme kupljenja maslina, izbjegavali smo gaženje, što su vlasnici posebno cijenili.
U maslinama raste jedna biljka koja se zove kozolac, koja služi za prehranu svinja. Tako su, ostala je priča, dvije dame iz Podgrada, gospođa Jela i gospođa Ana, išle da sakupljaju kozolac i jedna drugu oslovljavale sa „gospođo“ i o tome poslije pričale kroz smijeh. Pokojni Vjeko Nikčević pričao je često ovu priču.
Iako je bilo čuvara maslina, skoro da nije bilo krađe plodova maslina za vrijeme berbe. Poslije berbe maslina, svi vlasnici su, po običaju, dozvoljavali takozvanu „pozrnicu“.
Za siromašne porodice, bez maslina, bila je prilika da sakupe dovoljno za ulje preko cijele godine. Samo jedan vlasnik nije dozvoljavao „pozrnicu“.
Neke porodice sa brojnom djecom sakupljale su i do 150 litara ulja.
Neki dječaci iz Podgrada i Brbota išli su i prije „pozrnice“ da sakupljaju masline, tamo gdje su mislili da će biti nezapaženi.
Jednom prilikom 4-5 dječaka iz Brbota pođe da „sakupi“ masline vlasnika Đura Iličkovića. Masline su bile dobro rodile i vlasnik Đuro pođe da ih obiđe, pa zatekne nezvane berače.
Dječaci su bili pokupili pola vreće maslina kad ugledaše Đura. Obli ih hladan znoj, uplašiše se robusnog vlasnika. Po kazivanju Krsta Mijovića, jednog od aktera ovog događaja, Đuro ih je postrojio, izgrdio i pustio da idu zajedno sa vrećom maslina.
