Izložba Epske žene teku nam kroz vene pred barskom publikom
Izvor: Barinfo
Autor: Silvija Vukelić
Foto: Barinfo, Feral.bar
Izložba “Epske žene teku mi kroz vene“ otvorena je u Umjetničkoj galeriji „Velimir A. Leković“.
Ovaj zanimljiv i neobičan projekat u Baru, umjetnica Jovana Lutovac iz Beograda realizovala je u saradnji sa Isidorom Vulić i Tijanom Stanković, te vajarkom mr Majom Čakalović, Kalifatskom radionicom “Bokovac”, uz tehničku podršku tima Galerije i Foto studija “Petović”.
-Projekat ‘Epske žene teku nam kroz vene’ podrazumijeva saradnju više umjetnika i rad u različitim medijumima, kao što su crtež, grafika, kaligrafija, audio i vizuelni zapisi i instalacije.
Kroz ispoljavanje unutrašnjih epskih svjetova autora i njenih saradnica dolazi do formiranja zajedničkog umjetničkog svijeta, kao što je i epska pjesma bila zajednički korpus znanja starih naroda.
Postavka je zamišljena kao višedimenzionalno mjesto susretanja žena junaka i njihovih priča koje čine vremensku tačku presjeka sadašnjosti, prošlosti i budućnosti, ali i modernog svijeta sa svim svjetovima koji su mu prethodili-kazala je otvarajući izložbu istoričarka umjetnosti Katarina Gazdić Ilić.
U razgovoru za Radio Bar i Bar Info ona je otkrila da je čak desetak ljudi radilo na pripremi postavke.
-Velika ljubav i entuzijazam, ne samo autorke i nas kao njenih saradnika, već i onih koji su to prepoznali i priključili se, učinili su da ovaj projekat naprave uspješnim.
Svi su bili otvoreni za saradnju i ‘prepoznali’ smo se. Na postavci sve ima smisla i na određeni način povezano je sa temama kojima se Jovana Lutovac bavi i načinom na koji ih ona doživljava
(Ilirska kraljica Teuta, Anđelija iz pjesme Banović Strahinja…)
Tu su se našli štitovi vajarke Maje Čakalović, zanimljiva video prezentacija Isidore Vulić. Nenad Bokovac je, zajedno sa svojim saradnicima, veliki entuzijazam i energiju uložio da i barka nađe mjesto na izložbi-dodala je Katarina Gazdić Ilić.
Kustoskinja Ivana Đorđević iz Beograda prati ovaj projekat od početka, a u jednom trenutku je, kako je kazala, postala i saradnik.
-Jako mi je drago da vidim kako se to razvija, i kako iz izložbe u izložbu projekat raste i zahvata sve više ljudi.
Ovdje smo doživjeli to da je stvarno veliki broj ljudi učestvovao u realizaciji, što je nekako bitan segment Jovaninog rada u smislu ujedinjavanja zajednice u nekom zajedničkom cilju-kazala Đorđević.
Umjetnica Jovana Lutovac je u obraćanju publici, potvrdila da je, kako je istakla, njoj lično najbitnija ta vrsta saradnje u projektima koji nisu fiksirani nego se mijenjaju od mjesta do mjesta, od postavke do postavke.
-Došli smo ovdje i donijeli neke svoje ideje i zamisli o tome kako bi izložba trebalo da izgleda.
A suočeni sa potpuno sumanutom, fantastičnom energijom tima Galerije, lokalnih umjetnika i okolnog življa, koji su nam se pridružili i pomogli beskrajno, nastalo je nešto potpuno drugačije od onoga što je bilo zamišljeno u početku, a opet upravo je to i bila namjera – da se desi nešto nepredviđeno-kazala je Lutovac.
Sa neskrivenim zadovoljstvom u razgovoru za Radio Bar i Bar Info naglasila je da je fantastično koliko su se svi angažovali da pomognu te da nije bilo nikakvih nemogućih stvari.
-Čak i ono što je bilo nemoguće smo riješili, kao što je npr. unijeti barku u Galeriju-kazala je s osmjehom.
U propratnom katalogu izložbe navodi se da je do istraživanja “Epske žene teku nam kroz vene”, došlo kroz njeno dugo interesovanje za ideje koje nose junačke pjesme.
-Žene su u junačkom svijetu manje zastupljene, manje diversifikovane, svedene na par tipova, a često samo objekat, amblem junaka, na četvrtom mjestu posle sablje, konja i sokola.
Tim fantastičnim tekstovima Lutovac se vraća kao početku, izvoru, mestu bremenitom simbolima i značenjima. Samo istraživanje, vizuelno, tekstualno i ritmičko, Jovanu Lutovac vodi proširenju teme sa jedne žene i jednog života, na arhetipski pristup ženskom pitanju u epici.
Čak i dalje, ka mitskim nanosima u istorijskim likovima žena. Tako se kroz novi temat, Teuta, pojavljuje lik koji nije karakter iz epske pjesme, već istorijska ličnost sa ovih prostora iz daleke prošlosti. Međutim, ovaj lik je kroz vrijeme izrazito mitologiziran i gotovo postaje epski-piše u katalogu.
Lutovac je napomenula da se od početka realizacije projekta do izložbe u Baru dosta toga izmijenilo i na nivou saradnika ali i radova.
-U odnosu na prethodnu izložbu u Zemunu, ima nekih radova koji se ponavljaju, ali postavka je potpuno drugačija i imamo nove ljude koji su učestvovali.
Jedan dio jeste baziran na originalnim crtežima, međutim, oni su kasnije potpuno promijenjeni u različitim tehnikama štampe. Ja volim da se poigravam sa značenjima i simbolima, te se stvari, nadam se i vide tu.
Jeste haotično, ali u smislu da se sve priče mogu ispričati na više načina. S jedne strane tu je neka moja priča, a s druge, priča saradnika koji su učestvovali sa svojim radovima. Ipak, postoji neka tačka u kojoj se sve naše teme preklapaju, nije isto, ali imamo neke opsesivne zajedničke tačke- objašnjava Lutovac.
Cilj ove izložbe je da, kako je kazala, svi zajedno rade nešto „šašavo“.
-Nadam se da ćemo nastaviti saradnju, da dolazimo i mi, ali i da ekipa dođe u Beograd. Mislim da je dosta bilo pojedinačnih izolovanih ostrva umjetničkog rada i da to jedino može da postoji kao jedan vrlo funkcionalan arhipelag, a ne kao neka izdvojena tačka- smatra umjetnica.
Osvrnuvši se na trenutnu situaciju u kojoj je pandemija u mnogome ograničila rad i mogućnost prezentacije umjetničkih radova, Lutovac je kazala da bi svi trebalo da shvatimo, da to nije nešto će proći sjutra, već je novi način života i funkcionisanja.
-Stvari nisu predvidive. Naš posao jeste da radimo sa onim što imamo. Uopšte nije, na kraju krajeva, ni loše. Živimo u dobu koje postoji i u paralelnom digitalnom Univerzumu.
Čak i da se niko nije pojavio ovdje, nešto bi postojalo negdje-zagonetno je zaključila Lutovac.
Jovana Lutovac diplomirala je Opštu književnost sa teorijom književnosti na Univerzitetu u Beogradu. Već 15 godina je član umjetničkih kolektiva “Mubareći” i “Matrijaršija”- koji objedinjuje više kolektiva pojedinaca, crtača, slikara, sito štampara i raznovrsnih umjetnika, i pruža platformu, mrežu i prostor za rad internacionalnim umjetnicima alternativne scene.
Učestvovala je na brojnim kolektivnim izložbama koristeći se raznolikim tehnikama, pretežno crtežom, kolažom i asamblažom.
Svoju prvu samostalnu izložbu “10 kolača apokalipse”, realizovala je 2020. godine u Uličnoj galeriji u Zemunu. Posebnu stvaralačku liniju u njenom radu predstavlja manipulacija hranom, tj. jestive skulpture (koje predstavlja kroz performanse) i jestive scenografije. Ima status samostalnog umjetnika.
Dio je uredničkog tima Ulične galerije i festivala nesvrstanog stripa “Novo Doba”.
