news-details
Škrinja

Dobrotska čipka u prepletajima Gorana Moškova

Izvor, foto: Radio Tivat

Autor: Sonja Štilet  

Kulturno nasljeđe je uvijek bilo podatna inspiracija za umjetničko stvaralaštvo, a dobrotska čipka i njeni suptilni prepletaji bili su posebno originalno idejno uporište za instalaciju vajara Gorana Moškova Gonza, koja odnedavno stoji u kotorskom Starom gradu.

Kroz nju je kotorski autor spojio svoju veliku ljubav i hobi, jedrenje, sa neobičnom ljepotom vještine izrade čipke stare nekoliko vijekova koja boji kulturu ovog zaliva .

-Slučajno je došlo do učestvovanja na konkursu Ministarstva kulture čiji je cilj bio pomoć umjetnicima u doba krize, a ticao se oblasti prezentacije i popularizacije kulturne baštine.

Došao sam na ideju da, inpirisan dobrotskom čipkom kao nematerijalnim kulturnim dobrom, napravim umjetničku instalaciju kojima se inače dugi niz godina i bavim u Kotoru.

Usput sam naučio nešto novo i povezao ovu tzv. žensku rabotu sa mojom drugom ljubavi, jedrenjem, jer su mi konopi stalno u rukama.

Krenuo sam u rad i konsultacije sa majkom Milenom Moškov, koja se inače bavi izradom ove čipke dugi niz godina. Krenuli smo kroz crteže, pa kroz aplikaciju, prijavio sam se na javni konkurs , projekat je privukao pažnju i evo završio sam ga-.

Dobrotska čipka, zaštićeno nematerijalno kulturno dobro Crne Gore,  izgleda na velika vrata se oživljava u Boki.

Sve je više onih koji žele da nauče ovu čarobnu, ali veoma zahtjevnu tradicionalnu vještinu u kojoj se više od pet vjekova istom tehnikom za šest sati izveze samo jedan centimetar punog čipkanog rada.

I umjetnici dobro reaguju na ovu veličanstvenu ljepotu prepletaja, birajući je za svoju inspirativnu bazu.

-Moja kolegnica Ružica Rebronja je nedavno izlagala svoje radove u metalu inspirisane ovom čipkom, evo sada i mog rada i izgleda da se ipak nešto lijepo događa u njegovanju naše tradicije . Rad na izradi čipke je teška rabota, dug proces. Traži strpljenje, vještinu, predanost, ali i dobar vid. Moj rad je na prvi pogled malo lakši jer se radi sa konopom, ali s druge strane nije isto provući metar ili dva tankog konca kroz malo oko ili to učiniti sa 40, 50 metara konopa, i svaki put ga nanovo provlačiti- .

Kompozicija je bila tu a i motiv se lako izabrao. Gonzo se odlučio za repliku segmenta čipke iz zbirke porodice Radimir koji mu se dopao i činio odgovarajućim i podatanim za veličinu instalacije i cijelu priču.

-Iako je ovo čipka koja se radi tehnikom punto inaria moja instalacija je naravno morala imati metalnu konstrukciju jer visi između dvije kuće u ulici u Starom gradu, blizu crkava Svete Ozane i Svetog Nikole, a rađena je namjenski baš za tu lokaciju.

Moja instalacija će stajati tamo do daljeg, privlačiće pažnju prolaznika, pozivati na razmišljanje, biti živa reklama za našu bogatu nematerijalnu baštinu-.

Zamišljeno je i da više sličnih instalacija bude uvod u budući Festival čipke o kojem se ozbiljno razmišlja u Kotoru.

Takođe se radi i na tome da se osmisli izložbeni prostor u Staron gradu sa demonstracijom izrade čipke, kao što se razmišlja i da ona postane protokolarni poklon opštine Kotor.

Izgleda da smo na dobrom putu da se ovo autentično ljudsko umijeće i naša čarobna dragocjenost, adekvatno valorizuje i promoviše.