Bar, Crna Gora
22 Sep. 2024.
post-image

In memoriam: prof. Nikola Stanišić (1933-2021)

Izvor: Barinfo

Autor: Željko Milović

U Baru je u subotu preminuo Nikola Stanišić, velikan iz plejade istaknutih ličnosti našeg grada u drugoj polovini XX vijeka, omiljeni profesor i društveno-politički radnik, prvi direktor Kulturnog centra.

Rođen je u Mišićima 1933. godine. Osnovnu školu i Nižu gimnaziju završio je u Baru, a Višu gimnaziju u Kotoru. Diplomirao je istoriju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

Kao učenik 7. i 8. razreda Više gimnazije bio je u tom trenutku najmlađi prvotimac Fudbalskog kluba “Bokelj” iz Kotora.

Od 1959. do 1961. godine, radio je kao profesor istorije u Osnovnoj školi u Starom Baru, a od 1962. do 1976. godine u Gimnaziji i Školskom centru “Niko Rolović“.

Za prvog direktora Kulturnog centra imenovan je 1976. godine, i na toj funkciji je ostao do 1981. godine. Kulturni centar je u tom periodu dobio najveće opštinsko priznanje – Nagradu oslobođenja Bara.

Od 1981. do 1985. godine bio je potpredsjednik Izvršnog odbora za društvene djelatnosti SO Bar. Posebno je, kao važno, isticao uvođenje samodoprinosa, zahvaljujući kojem je izgrađen Dom revolucije, odnosno zgrada za Arhiv i Biblioteku.

Takođe je aktivno radio na otvaranju Muzičke škole, što je uspješno i realizovano, uprkos brojnim preprekama i protivljenjima.

Marta 1985. godine je izabran na funkciju predsjednika Opštinske konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda Bar, a nakon završetka četvorogodišnjeg mandata 1989. godine ponovo je izabran za potpredsjednika Izvršnog odbora za društvene djelatnosti i mjesne zajednice.

Bio je delegat u Skupštini Republičke samoupravno-interesne zajednice kulture i delegat u Vijeću udruženog rada SO Bar.

Maja 1989. godine je odbio ponudu da postane predsjednik Opštine jer, kako je naveo u zvaničnom obrazloženju, “to podrazumijeva ličnost drugačijeg profila stručnosti, i dosadašnjih radnih preokupacija, koja će doprinositi reformskim promjenama“.

Na lični zahtjev, 1990. godine, otišao je u prijevremenu penziju, i povremeno se, kritičkim i stručnim člancima, oglašavao u periodici. Tokom radnog vijeka, bio je autor članaka u prigodnim knjigama i publikacijama iz domena obrazovanja.

Posljednji javni nastup imao je decembra 2017. na tribini “140 godina oslobođenja Spiča od Osmanlija”, Udruženja “Novo i ljepše Sutomore” i Matice crnogorske.

Za svoj rad nagrađen je brojnim državnim i opštinskim priznanjima.

Životnu filozofiju i credo Nikole Stanišića najbolje odslikava jedna od rečenica iz govora posvećenog Ivu Vučkoviću: “Smrt pobjeđuje čovjeka svojom fizičkom neumitnošću, a čovjek nju vrijednošću djela i rada koji ostaju iza njega, svojom čistom ljudskom uspomenom koju ostavlja oko sebe, svojom vjernošću idealima, počev od vizije društva u čijem stvaranju sudjeluje do ‘malih’ dnevnih gestova koji imaju visok smisao…“.

Sahrana profesora Nikole Stanišića biće obavljena danas u krugu uže porodice na groblju Sveti Jovan u Đurmanima.