news-details
Stav

Saradnja i povezivanje mladih osnov zajedničke evropske budućnosti

Izvor, foto: Glas Mrkojevića

Autor: Edin Koljenović

U rubric Stav prenosimo autorski tekst Edina Koljenovića, šefa međuvladine organizacije Regionalne kancelarije za saradnju mladih u Crnoj Gori, koji je urađen u okviru projekta  „Evropska unija i mi“ podržanog od strane Opštine Bar, a koji sprovodi NVU “Jadranski horizonti”. Projekat ima za cilj podizanje informisanosti o važnosti Evropske integracije Crne Gore, podizanje svijesti i znanja o važnosti Evropske integracije Crne Gore te promocije osnovnih i izvornih vrijednosti EU.

Možemo sa sigurnošću reći da je regionalna saradnja budućnost Regiona Zapadnog Balkana. Posebno je važno istaći da iskrena i sadržajna saradnja nema alternativu, jer jedino takav Zapadni Balkan moze biti siguran, stabilan ali i ekonomski prosperitetan.

Ako želimo sve ovo u periodu koji je pred nama, prvi korak je rad sa mladim ljudima i izgradni budućih generacija kojima ćemo dati drugačiju perspektivu i obezbijediti da vjeruju Regionu i jedni drugima.

Regionalna saradnja mladih takođe nije izuzetak i, štaviše, prati opšte trendove, budući da se izazovi u raznim oblastima prelivaju i oblikuju rezultate koje imamo i u ovoj oblasti. Visoke stope nezaposlenosti mladih koje se u regionu kreću u rasponu od 17 do 55 procenta, NEET stopa (mladi koji nisu u obrazovanju, obuci ili treningu) koja u nekim zemljama doseže procente čak do jedne četvrtine populacije mladih, samo su neki od problema, pri čemu ne smijemo zanemariti nasljeđe ratnih sukoba koji su se odigrali na teritoriji bivše Jugoslavije i čiji gorak ukus i danas utiče na kvalitet i intenzitet interakcija među mladima koji pripadaju raznim etničkim, vjerskim i nacionalnim grupama.

Ogledalo ovih “duhova prošlosti” nisu samo retorika i narativi kojima smo često svjedoci u društvu/u medijima.

O njima svjedoče i brojna relevantna istraživanja, koja su na sistematičan način obuhvatila ovu problematiku i ukazala na zabrinjavajuće trendove u pogledu etničke distance, stepena tolerancije i prihvatanja različitosti, ali i određene paradokse kada je riječ o stavovima mladih ljudi na koje bi trebalo obratiti pažnju i možda još jednom promisliti šta je to pošlo po zlu u procesima izgradnje i jačanja mira na prostoru Balkana.

Dok nas sa jedne strane raduje i motiviše visoka podrška članstvu u Evropskoj uniji (74.8%) koja bi sama po sebi trebala predstavljati simbol procvata naprednih ideja u našem društvu, zabrinjavajući stepen konzervativizama i etnocentričnih stavovi i distance među mladim ljudima (koja je naročito izražena prema Romima, LGBTIQ+ populaciji i drugim manjinama), ruši iluziju pređašnje pretpostavke.

Ipak se možda kao društva nismo dovoljno potrudili da one “druge”, mladim ljudima opišemo nekim humanijim rječnikom, dok im djelima dajemo primjer dobrosusjedskih odnosa i suživota.

Dobrobiti demokratije, zaštite ljudskih prava, poštovanja različitosti, tolerancije i solidarnosti, mnogo su jasniji kada ih živimo – kada imamo povjerenje u institucije, kada stičemo znanja i vještine i ne brinemo o tome da li će nam ipak nešto drugo trebati jednom kada jednom zakucamo na vrata u potrazi za poslom i sa željom da doprinesemo vlastitoj zemlji.

Volja za učešćem mladih, kao i za regionalnom saradnjom, postoji. Da budem precizan, bar ona na nivou razmišljanja i stavova mladih ljudi.

O tome svjedoče podaci da 88 posto mladih ljudi iz regiona vjeruje da je put za unapređenje regionalne saradnje uključivanje mladih ljudi u ove procese, kao i onih 77 posto mladih koji vjeruju da je upravo saradnja na regionalnom nivou ključ za unapređenje političke, ekonomske i bezbjednosne situacije u njihovim državama.

Ovoj volji je potreban podstrek!

Između ostalog zato što i ovi stavovi nisu propraćeni ohrabrujućim podacima o društvenom aktivizmu mladih ljudi koji se u regionu kreću u procentima od 11.7% u Albaniji do 38.5% u Crnoj Gori. Na pitanje zašto, mladi ljudi (njih 47%) bi odgovorili – da njihove stavove u trenutnom poretku stvari donosioci odluka ne bi uzeli u obzir.

Zbog toga imamo veću odgovornost da prisjetimo da su mladi ljudi su vjesnici ali i poencijal promjena. Njihova snaga leži u idejama, vještinama, a naročito entuzijazmu kojim se mogu izboriti za pokretanje napretka u našim društvima.

Da bi došlo do promjena u načinu razmišljanja i u njihovom odnosu prema vastitoj mogućnosti djelovanja u cilju dobrobiti vlastitih zajednica i regiona, mladima je potrebno obezbjediti prilike za zajedničko djelovanje od najranijeg perioda. Omladinske razmjene, druženja i saradnja među mladim ljudima iz različitih sredina predstavljaju neprocenjivo iskustvo.

To su prilike koje omogućavaju mladim ljudima da se međusobno upoznaju i uspostave neki dublji kontak, razmijene stavove iskustva i povežu se na način da empatija i razumjevanje, umjesto nepovjerenja i netrpeljivosti, budu okosnica njihovih razgovora i budućeg zajedničkog djelovanja u najrazličitijim oblastima.

Sve ovo može donijeti odgovore na pitanja i otkloniti brojne sumnje i predrasude koje bacaju sjenku straha na viziju naše evropske budućnosti koju će krasiti saradnja i razumijevanje bogatstva različitosti, zarad dobrobiti regiona u kom živimo.